Nakon pulske Arene, Dioklecijanove palače i antičke Narone, o čemu je DuList već pisao, autor 3D modela ukupno 120 hrvatskih znamenitosti, Opuzenac Stipan Ujdur, prihvatio se rekonstrukcije renesansnog Dubrovnika prije negoli ga je 1667. razrušila Velika trešnja. Predstavivši prvotno scene s građevinama, na red su došle one iz svakodnevnog života koje je u detalje razradio, ali i opisao riječima za naše čitatelje.
– Scena gdje je velika Onofrijeva fontana je veoma zanimljiva. U nju sam stavio pralje i vodonoše. U Srednjem vijeku voda s fontane je osim za piće korištena i za pranje robe. Neki gradovi su imali profesionalne pralje za pranje, a drugdje to radile sluge. Na ilustraciji koju vidite kraj Male fontane je prikazana žena s korpom na glavi posebnog šireg pletera. One su služile za nošenje tkanina i proizvoda od njih – objasnio je Ujdur.
Mlada čeljad rado se zadržavala oko Velike fontane. ‘Valjda je dio od Sponze do Kneževa dvora bio veoma bučan i prometan za njih’, priča Opuzenac. Ovaj potez bio je svojevrsna modna pista na kojoj su pokazivali odjeću iz Italije pa je ilustriran jedan zavodnik iz Verone i venecijanska ljepotica. Oko njih su dubrovački gospari i gospođe.
– Prikazana je i finalna verzija Orlandova stupa. Za Orlandov stup je manje poznato da je bio i stup srama. Okrivljenici su dovođeni u okovima i lancima privezivani za nosače na stupu. Oni su bili na suprotnoj strani od Orlanda, gledali su u crkvu, a uz njih su bili stražari. Ulaz u crkvu sv. Vlaha bio je na zapadnoj, a ne na sjevernoj strani kao danas. Crkva je bila u smjeru istok – zapad, danas je sjever – jug. Do promjene smjera došlo je nakon 1667. Scena prikazuje dolazak biskupa u crkvu. Nose ga u nosiljci kako se radilo tada. Nosiljka je replika slične takve iz Venecije u XVII stoljeću koja je korištena za prijenos vjerskih dostojanstvenika. Uz crkvu je bila i komunalna loža, korištena za razne duhovne i svjetovne potrebe – iznosi autor.
Ispred palače Sponza je nosiljka s plemkinjom koju nose dva nosača.
– Ovisno o statusu i bogatstvu u pratnji su bile sluškinje ili oružana pratnja. Naša je više rangirana pa vidite oružane kavalire. Na veduti Dubrovnika se vidi da nose nosiljku. Također se na veduti Dubrovnika na Stradunu vidi tovar s gosparom. Ova dva nose teret za tržnicu, ali ni makac naprijed, nešto su vidjeli pa stali k’o ukopani, tipično za tovara. Ova verzija zvonika sa satom je na veduti pa sam ja takvu istu postavio u program modeliranja i rendiranja – kazao je za DuList Stipan Ujdur.
Svakako, uz tržnicu smještenu na trgu Luža, najzanimljivija je židovska fontana.
– Fontane su imale i vjerski karakter. Onofrijeva je bila za kršćane, a ova druga za Židove te su je nazivali još i ‘košer fontanom’. Tada su židovi morali nositi posebnu odjeću, muškarci i kape na glavi, da se razlikuju od ostalih građana. Za žensku židovsku odjeću korišteni su snimci iz The Israel Museum iz Jeruzalema, posredstvom web stranice Pinterest. Na veduti, a i na snimcima je vidljivo da Mala onofrijeva fontana nije bila prekrivena zidom i uvučena u nišu u tom zidu, nego je tamo bio prolaz između nje i prvog zapadnog zida Arsenala koji je bio u ravnini s istočnim zidom gradskog sata. Poslije potresa 1667. je zapadni zid od Arsenala pomaknut prema zapadu u ravnini sa zapadnim zidom gradskog sata. Tada je i napravljena uvučena niša za fontanu kako danas izgleda – iznosi Ujdur.
Obje fontane su opskrbljivale stanovništvo Grada vodom, a moguće je da se tu prala odjeća i slični platneni predmeti.
– Takva je bila praksa u drugim dijelovima Mediterana onoga doba. Drugi dio scene tržnice prikazuje moguća događanja toga vremena na tržnici. Osim prodaje raznorazne robe, nuđeni su i kovački proizvodi i usluge. Neizbježna je i prodaja pića pa je to moglo završiti dvobojem mačevima ili sličnim oružjem za obranu časti – tumači Opuzenac.
Scena ispred Kneževa dvora prikazuje dubrovačke vojnike i stražu u Dvoru. Oni se razlikuju u naoružanju i opremi.
– Nažalost, ovo nije hollywoodska produkcija nego penzionerska pa ima propusta u rekonstrukciji – zaključio je autor koji se sad počinje baviti proračunima i skicama za scene izvan zidina. Prva će se svakako odnositi na stari gradski porat.