Natrag
17.1.2019 02:25

facebook

twitter

google

rss

dulist

143 restorana, 168 suvenirnica i 2402 ležaja! Podilazimo li masovnosti?

13.12.2018 @ 17:35 Iva Dedo Grad
5;5

Podijelite:

Prema podacima Zavoda za obnovu Dubrovnika samo u povijesnoj gradskoj jezgri 2016. godine zabilježen je broj od 143 ugostiteljska objekta i 168 suvenirnica.

Pridodamo li ovome trenutna 2 402 ležaja unutar zidina u evidenciji TZ Grada, mogli bismo konstatirati kako se masovni turizam koji je pokucao sredinom prošlog stoljeća na vrata Dubrovnika, u našem gradu posvemašno udomaćio. Naime, ukidanjem Provedbenog urbanističkog plana gradske jezgre Dubrovnika 1998. silom zakona izgubljen je instrument kontrole namjene poslovnih prostora što dva desetljeća nakon za posljedicu, osim drastične promjene u kvaliteti življenja lokalnog stanovništva, ima posve novo lice gradske jezgre.

Ukupan broj stanovnika povijesne jezgre prema posljednjoj demografskoj studiji napravljenoj 2016./17. iznosi 1557. Što znači da po svakom desetom čovjeku imamo jedan restoran, odnosno 1,5 turistički ležaj. Primjerice, samo u tri godine, od 2013. do 2016., zabilježeno je 49 prenamjena prostora i to mahom u ugostiteljske sadržaje. Poduzetnicima je data sloboda. Državna uprava svojedobno izdavala je minimalne tehničke i higijenske uvjete sukladno zakonskoj regulativi bez mogućnosti utjecaja na namjenu. Iako se Grad Dubrovnik često znao žaliti kako navedeno nije u njegovoj nadležnosti, ipak, mišljenja je Nikolina Farčić, predsjednica Ceha ugostitelja Dubrovnika, postojali su mehanizmi kontrole na način da se pojedincima odbila u najam dati javna površina.

-Grad je u svojim prostorima mogao ne dopustiti otvaranje ugostiteljskih objekata tj. mogao ih je prenamijeniti za one djelatnosti koje su mu kao jednoj urbanoj sredini potrebne. Naime, ugostiteljski objekti bez javne površine vrlo su hendikepirani, gotovo pa nerentabilni. Javne površine kojima ugostitelji danas raspolažu dobiveni su putem ugovora za korištenje i to na tri godine. Stečena prava se teško mogu dirati, mijenjati ili oduzimati, no ono što postoji kao neka vrsta barijere je ulaganje veta na izdavanje novih javnih površina – objašnjava Farčić. Također, prije dvije godine zadan je Plan korištenja koji ističe 31. prosinca 2019. U njega kao instrument za regulaciju tržišta polažu se velike nade.

-Ono što on može je dati smjernice u smislu korištenja javnih površina, ali ne i djelatnosti unutar prostora koji su u privatnom vlasništvu – tumači predsjednica Ceha ugostitelja. Što se pak ponude tiče, nadalje govori, odlučili smo se za slobodu i neoliberalni kapitalizam te nas nitko ne može natjerati da prodajemo ono što ne želimo ili nije rentabilno. Cijena prostora i javne površine, sveukupni troškovi lokala u povijesnoj gradskoj jezgri, možemo reći uvelike su pridonijeli njenoj jednoličnosti.

Visoke cijene, ponuda – industrijska
-Glavna slabost našeg ugostiteljstva je što koristimo brend Dubrovnika te je ugostiteljima sasvim svejedno kakva je kvaliteta proizvoda koje nude, čast iznimkama. Pod tzv. rentom Dubrovnika oni podižu cijene, a ponuda je industrijska, kupuju se gotovi proizvodi koji ne traže previše kulinarskog umijeća. Struktura gostiju koja nam dolazi, 80 posto njih, uostalom nije velikih zahtjeva. Ugostitelji nemaju motivacije. Mi smo Bogom dani i zašto bi se trudili ako im dobro ide ovako – kazuje ekonomski stručnjak Bajro Sarić. Brojnost ugostiteljskih objekata u povijesnoj gradskoj jezgri, ističe, uvjetovalo je tržište. Sagledamo li to iz perspektive dnevnog priljeva gostiju, njihovih primarnih korisnika, koji se može popeti i do 20 tisuća ona nije alarmantna. Međutim, ono što prelazi granicu dobrog ukusa i održivosti njihova je koncentriranost na izuzetno malom prostoru.

-Ugostitelji ostvare dobar promet u okviru od šest mjeseci koliko godišnje posluju. No, on se rasprši, svatko dobije dio kolača, ali nedovoljan. Već sljedeće godine prijeti opasnost da jedan dio njih ne otvori svoje lokale. Velik broj ih nema dovoljno radne snage, a ni ne mogu ih platiti jer ih je previše – govori Sarić. Gore navedeno posljedica je nedostatka vizije, stihijskog turizma koji za karakteristiku ima sezonalnost i opetovani plasman jednoličnih proizvoda što je pak najnaglašenije u oblasti prodaje suvenira.

-Svaki poduzetnik prilagođava se tržištu. Naši gosti uglavnom kupuju magnete i čaše proizvedene u Kini. Proizvod nastao u Hrvatskoj skuplji je. Klijentele, po mom sudu, koja će se za njega opredijeliti ima sve manje. Nama su potrebni turisti koji će za jedan suvenir izdvojiti minimalno sto eura bilo da je on uporabne naravi, minjatura renomiranog slikara ili komad replike starinskog nakita – priča Terezina Orlić, predsjednica Županijske gospodarske komore. Gospodarska komora nizom aktivnosti nastoji probuditi lokalnu tradicionalnu proizvodnju, no često nailazi na otpor potencijalnih korisnika poticaja upravo zbog količine administrativne dokumentacije koju su dužni ispuniti. Primjerice na natječaj objavljen ovog rujna čiji zadatak je brendiranje znakovima kvalitete ‘Hrvatska kvaliteta’ i ‘Izvorno hrvatsko’ putem kojeg se može ostvariti maksimalna potpora od 75 tisuća kuna iz bespovratnih sredstava EU apliciran je tek jednoznamenkast broj zainteresiranih.

-Mada je besplatno, poduzetnik čim ugleda šest-sedam papira koje je nužno ispuniti, uglavnom odustaje jer mu je to prevelika gnjavaža. Riječ je o projektu u trajanju od dvije godine. Raspolažemo s 2,5 milijuna kuna koje je dobila tzv. Jadranska Hrvatska. Naš sljedeći korak je premostiti ovaj problem, probiti barijeru između administrative i poduzetništva. Naime, tek četvero-petero proizvoda u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nositelj je spomenutih oznaka – iznosi Orlić.

Alarmatno stanje u turističkoj destinaciji
I dok dubrovački poduzetnici, uvjetno rečeno, linijom manjeg otpora podilaze masovnosti, a nadležni pokušavaju iznaći rješenje, stručnjaci upozoravaju na alarmatno stanje u turističkoj destinaciji. Godine 2017., primjerice, ostvareno je preko milijun dolazaka i preko 3,3 milijuna noćenja od čega 60 posto tijekom četiri mjeseca pune sezone. Prema utvrđenim standardima EU, donja granična vrijednost za sezonsku koncentraciju turističkog prometa tijekom najintenzivnijih mjeseci, ne bi trebala prelaziti 50 posto. Navedeno ukazuje na izraženu sezonalnost dubrovačkog turizma. Istovremeno u luke Gruž i Grad uplovilo je preko 740 000 putnika na brodovima na kružnim putovanjima od čega njih preko 61 posto tijekom svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza.

Također, računanjem iskorištenosti kapaciteta u Dubrovniku prema kojem je zabilježeno 116 noćenja po postelji, još jednom utvrđeno je da je stanje u Dubrovniku kritično te je iskorištenost na niskoj razini. O tome svjedoči i intenzitet turističkog razvoja – kulturni indikator koji se iskazuje odnosom broja turističkih noćenja na godišnjoj razini i broja lokalnih stanovnika čija vrijednost ne smije prekoračiti omjer od 1,6 : 1. Obzirom da je u Dubrovniku prema informacijama dobivenim iz Državnog zavoda za statistiku ova proporcija iznosila 11,7 : 1 možemo reći da je stanovništvo Grada i njegov kulturni identitet u navedenoj godini bio pod prevelikim pritiskom turističkih noćenja.

Ovakva stihijska politika turističkog razvoja trajno i ozbiljno narušava prostor i život lokalne zajednice, zbog čega je, u što kraćem roku, potrebno napraviti radikalne promjene u turističkoj politici koje bi vodile k održivom razvoju. Neophodno je da Grad preuzme uzde u svoje ruke, među ostalim, i donošenjem Plana upravljanja povijesnom jezgrom koji bi regulirao pitanje sadržaja u pojedinim prostorima, ali i konačno odlučiti kojim smjerom dalje – za brzom i lakom zaradom ili sustavnim djelovanjem održive i elitne destinacije.

Foto: Zavod za obnovu/DuList

Komentari





O autoru: Iva Dedo


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana