Zavod za obnovu Dubrovnika postupio je protuzakonito kada je Vladi RH uputio na suglasnost Prijedlog programa obnove spomeničke cjeline Dubrovnika za 2016. godinu, a bez potrebne prethodno pribavljene suglasnosti Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
Naime, prema članku 8. stavak 2. Zakona o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika, ZOD prije upućivanja na suglasnost osnivačima na prijedloge programa obnove spomeničke cjeline treba pribaviti suglasnost, između ostalih, i Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, što se u ovom slučaju nije dogodilo.
Gdje im se žurilo?
Kako DuList saznaje od visokog izvora iz Ministarstva kulture, Zavod za obnovu Konzervatorskom je odjelu zahtjev za očitovanje o Prijedlogu programa obnove uputio 29. veljače 2016. godine, a već dan kasnije, 1. ožujka 2016., ne čekajući na odgovor konzervatora, taj dokument poslao na adresu Ministarstva kulture. Dokument je na Vladi RH protokoliran 7. ožujka, a Konzervatorski odjel je ZOD-u svoje mišljenje na Prijedlog Programa obnove dostavio 11. ožujka. Dakle u razumnom roku s obzirom na obujam i važnost dokumenta, ali prekasno s obzirom na neshvatljivu žurbu ZOD-a.
Protuzakonitom postupanju ZOD-a na čelu s ravnateljicom Ivom Carević Peković možda bi olakotna okolnost bila da nekim slučajem Konzervatorski odjel nije imao primjedbi na dokument. Međutim, jest, i to značajnih. Uspoređujući Prijedlog Programa obnove koji je završio na Vladi RH s dopisom konzervatora jasno je kako je ZOD ignorirao negativno mišljenje Konzervatorskog odjela za čak šest predloženih projekata.
‘Stop’ za šest projekata
Odbijeni su projekti ‘Studija utjecaja na baštinu projekta golfa na Bosanci’ (nedostaje pisano izvješće UNESCO-a iz listopada 2015.) i ‘Studija o utjecaju izgradnje pristana na Komardi na lokalitet svjetske baštine’ (zahvat nije suklađen s GUP-om iz 2005., izmjenama i dopunama GUP-a iz 2014., a nedostaje i pisano izvješće misije UNESCO-a), kao i projekti ‘Bastion sv. Spasitelja’, ‘Sjeveroistočni ugao predziđa’ i ‘Dionica zapadnog predziđem’, koji nisu prihvaćeni jer prema mišljenju konzervatora ‘nisu prioriteti u obnovi’. Na kraju, odbijen je i projekt ‘Tvrđava Revelin, ljetna pozornica’, uz obrazloženje kako ‘planirani zahvat nije u skladu sa sustavom mjera zaštite za ‘zonu A’ – potpuna zaštita povijesnih struktura, definiranim Rješenjem o zaštiti povijesne cjeline grada Dubrovnika i njene neposredne okoline iz 2008. godine, upisane u Registar kulturnih dobara’.
Upravo se potonji pokazao ‘kukavičjim jajem’ ubačenim u Prijedlog programa obnove, jer je riječ o jedinom koji nema apsolutno nikakve veze s obnovom, rekonstrukcijom ili nekim arheološkim ili restauratorskim istraživanjima.
Konkretno, Grad Dubrovnik ljetnu bi pozornicu izgradio na taraci Revelina, s očitim ciljem dodatne komercijalizacije, a ne potrebne obnove utvrđenih oštećenja, prije svega pukotina na sedrenim svodovima tvrđave. Pritom je sadržaj za koji bi ljetna pozornica bila namijenjena – ‘koncerti, kazalište i ples’ – poprilično širok pojam. Uz sve to treba napomenuti kako dubrovačka javnost nikad nije saznala rezultate nalaza jednogodišnjeg stručnog monitoringa nad spomenutim pukotinama. Dapače, umjesto predstavljanja nalaza i osmišljavanja nekog plana obnove, ide se u potpuno suprotnom smjeru.
I Ministarstvo ignoriralo konzervatore?
Inače, sam tekst obrazloženja prijedloga poprilično je nemušt. Spominje se ‘stalna’ tribina pa se ne zna hoće li biti sklopiva ili fiksna, a kapacitet tribine opisuje se s ‘cca 400 gledatelja’. Takva nepreciznost u najvažnijim detaljima svakako je nezamisliva. Posebno zanimljivo zvuči navod iz projekta: ‘svlačionice i nus prostore u natrkivenom dijelu pored tribina koji bi skrivenim koridorom uz sjeverno pročelje bili povezani s binom odnosno tzv. akustičnom školjkom za koncerte na zapadnom dijelu tarace’.
-Postojeće ventilacijske otvore predviđa se preraditi na način da budu u razini poda tarace. Također, ukoliko se iznađe mogućnost, planira se ugradnja lifta od prizemlja do natkrivenog prostora na samoj taraci – ističe se u opisu projekta. ZOD u 2016. godini na izradu idejnog rješenja i projekta ljetne pozornice planirao je utrošiti 200 tisuća kuna.
Inače, DuList je od Ministarstva kulture službeno tražio odgovor na pitanje jesu li postojale primjedbe konzervatora. Međutim, iz Ministarstva su u svom očitovanju citirali samo članak 1. Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika, napominjući nam tek kako ‘Program obnove donosi Upravno vijeće ZOD-a po prethodno pribavljenoj suglasnosti osnivača’. Simptomatično ili ne, u odgovoru koji je potpisan tek s ‘Ministarstvo kulture’ nije spomenut sporni stavak 2., po kojem je potrebna i suglasnost Konzervatorskog odjela.