Natrag
20.11.2017 20:17

facebook

twitter

google

rss

dulist

Vodič za lov na Pokemone po Stradunu!

26.7.2016 @ 22:04 Hrvoje Curić Grad
5;5

Podijelite:

Pokemon groznica opet je zavladala svijetom pa tako nije ni čudno da je novi trend zahvatio i Dubrovnik. Ovog puta riječ je o video igri koja tjera svoje igrače da izađu iz kuće i šetaju po zraku.

Kako se ne ‘navući’?
Pokemon Go je, s dizajnerske točke gledanja, vrlo jednostavna igra: njen cilj je obilaziti stvarne lokacije u vašoj okolini koje nose naziv PokeStops te skupljati predmete i hvatati Pokemone na putu kako bi jačali vlastita ‘džepna čudovišta’ te preuzimali dvorane razbacane po svijetu. Iako to možda zvuči kao samo još jedna u nizu igara na mobilnim uređajima, pravi je izazov početi je igrati bez da se ‘navučete’. Kako bi igrali Pokemone ne treba vam nikakvo predznanje. Skinete aplikaciju, kreirate lika i krećete na svoj put ka Poke-Majstoru. Pokemoni se pojavljuju posvuda – na radnim mjestima, u stanu, u butigama, po šumama i livadama, a nekad i na bizarnim mjestima poput groblja. Najveći adut igre je da Pokemone lovite u ‘stvarnom svijetu’, odnosno igrica koristi koncept ‘proširene stvarnosti’. To znači da kada otvorite kameru u Pokemon Go igrici vidite zamišljene likove u stvarnom svijetu.

Stigla je u Hrvatsku
Igra koja je poharala svijet na oduševljenje brojnih obožavatelja napokon je i na našim ulicama. I što smo drugo mogli, nego instalirati app PokemonGO i krenuti u đir. Kako ne bi bauljali ‘ko muhe bez glave’ odlučili smo povesti u našu avanturu i iskusnog trenera poznatog kao Mardesnic, inače kreatora zajednice ‘PokemonGO Dubrovnik’. Prvo što smo primijetili da nam je najbliži PokeStop na Pošti Lapad. Uputili smo se do njega kako bi otkrili što znači ta mala plava ikonica, a kad smo ga ‘aktivirali’ izbacio nam je par vrijednih predmeta i prikazao sliku Pošte uz kratak opis do čega smo mi to došli. Zanimljiv koncept koji kroz igru nudi saznanja o spomenicima, grafitima ili jednostavno poznatim lokacijama. Kako bi naš ulov bio uspješniji krenuli smo šetando Uvalom. Putem nam je Mardesnic ispričao zanimljivu anegdotu koju je doživio igrajući:
-Sklonio sam u hlad ispred crkve sav ‘zabuljen’ u mobitel i zabrinuta žena mi je prišla vidjeti je li sve u redu sa mnom, je li mi može kako pomoći. Neugodno mi je bilo objasniti joj što točno radim pa sam je lijepo pozdravio i produžio – ispričao nam je naš vodič, dodajući kako se nada kako će ovoj dragoj gospođi netko ovih dana objasniti zašto se odjednom mladi skupljaju na ulazu u crkvu!

Znamenitosti Grada postale PokeStopovi
Prošli smo pola Uvale kada smo naišli na prvi ulov ali i zanimljiv prizor. Lokalni kafić pored fontane postao je pravo okupljalište mahom domaćih ali i stranih ljudi koji razmjenjuju iskustva i zajedno igraju uz ispijanje neizbježne kave. Popričali smo s par trenera i izvukli zaključak kako je jedna bezazlena igra povezala ljude koji se u životu drukčije ne bi ni sreli, a kamo li svaki dan zajedno kave. Željni uzbuđenja digli smo Mardesnica s pola kave kako bi nas poveo na neko ‘pravo’ mjesto za našu avanturu. Logično put nas je odveo do Grada. E tu nas je dočekao pravi prizor. Naime, ne sve, ali većina znamenitosti u Gradu postala je na našoj igrici PokeStop. Sad su Onofrijeva fontana, Stradun, Orlando, Porporela i brojni drugi dobili još jedan značaj. Skupljaju ljude u lovu na virtualna stvorenja. Sjeli smo pored Onofrijeve fontane kako bi došli do malo do zraka i zaključili da je ovo prvi put da nas je video igra fizički umorila, jer bez šetanja ulicama grada nemoguće je igrati. Pitali smo Mardesnica kakva on iskustva ima. -U zadnjih tjedan dana što igram Pokemon GO propješačio sam preko 100 kilometara, dobio malo boje i stekao barem 30 novih poznanstava – što je zanimljivo jer da je sjedao kod kuće ‘za ekranom’ tako nešto sigurno ne bi postigao. Krenuli smo dalje sad već dobro samouvjereni s desetak ‘novouhvaćenih’ Pokemona. Koncept proširene stvarnosti je poprilično zanimljiv pa smo tako kroz kameru pametnog mobitela hvatali Pokemone na Stradunu, po Fontani i Orlandu. Nismo se ohrabrili ulaziti u Crkve jer tko bi objasnio svećeniku da si ti tu samo radi Pikachua. Na pola Straduna sreli smo neke poznanike kako se šetaju, jednim brzim pogledom na ruke koje drže smartphone bilo nam je jasno – i oni su u lovu! Kratko smo prokomentirali igricu, dobro se nasmijali i nastavili do naše prve ‘dvorane’. Naime, ‘dvorane’ su mjesta gdje se igrač može boriti sa svojim Pokemonima protiv Pokemona drugih igrača. Potpuno smo nepripremljeni uletjeli u borbu i blago rečeno – pregazili su nas. Kako unutar tog virtualnog svijeta igrač bira jedan od tri tima, žuti, crveni i plavi, zatražili smo od našeg mentora na nam pojasni što to znači. -Dijelovi tima se grupiraju, dogovaraju preko društvenih mreža i zajedno ‘haraju’ po Pokemon dvoranama. Postoji blago rivalstvo, ali to ne ide nikad dalje od prijateljskog podbadanja. Kad je vrijeme za hvatati Pokemone, nalazimo se svi neovisno o timu – pojasnio nam je. Brzim pogledom na sat shvatili smo da već tri sata nekud šetamo, ‘pipkamo’ mobitel i veselimo se virtualnim ostvarenjima. Malo zabrinjavajuće jer nije bilo u planu potrošiti pola dan na video igricu.

Kad ti igrica ne da mira…
-Teško je točno reći koliko igram jer igranje igrice ne isključuje druge stvari. Šetnja do plaže, odlazak na kavu i druženje s prijateljima jednostavno je dobila još jedan dodatak. Tu i tamo ciljano idem igrati igricu, ali to se svodi na laganu šetnju gradom kako bih osvojio dvoranu, zavrtio Poke Stop ili istražio koji su Pokemoni na nekom području koje nisam prethodno obišao. Sve je dobro dok se ne počnu zanemarivati obaveze – školske, obiteljske i radne – rekao nam je Mardesnic o svom iskustvu s igrom. Pozdravili smo ga i zahvalili mu se na utrošenom vremenu. Kako su bile neke ure odlučili smo se poći na jedno kratko piće pa u krpe. Izlazeći iz kafića u Uvali nešto nam nije dalo mira pa smo po još jedan put upalili app i krenuli u lov. Nismo ni tri koraka napravili, a zaustavio nas je simpatični par s osmjehom na licu i Pokemonima na mobitelu. Kroz kratak razgovor saznali smo da su podrijetlom iz Dubrovnika, ali da su u Hrvatskoj prvi put. Htjeli su igrati ali se ne snalaze baš najbolje po našim ulicama. Nama nije bilo teško, pa smo ih odlučili provesti kroz Lapad te im na svakom PokeStopu ispričali što je to i zašto je bitno. Nakon naše večernje ture sjeli smo doma za računalo prihvatiti sve ljude koje smo danas sreli i na ‘Fejsu’. Pokemon Go definitivno ima dobre, ali i one loše strane, ali neosporivo je globalni fenomen koji, vodeći se osobnim iskustvom, definitivno povezuje ljude i tjera ih na, makar malo, zdraviji život. Jasno nam je da je igra vrlo ovisna pa se lako izgube sati prateći virtualne beštije na ekranu. No isto tako koliko vremena ljudi svakodnevno provode u svojim malim zatvorenim svjetovima, listajući newsfeed na ‘Fejsu’? Previše, ali ne kada igraju igru koja ništa od njih ne traži osim da se kreću i upoznaju nove ljude, a ako to nije razlog za igrati bilo koju igru – što onda jest?

Komentari





O autoru: Hrvoje Curić


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana