Natrag
23.8.2017 08:29

facebook

twitter

google

rss

dulist

Vabili narod pa ih izigrali

5.5.2012 @ 19:04 Baldo Marunčić Aktualno
2;2

Podijelite:

Projekt razvoja seoskog turizma na području gornjih sela Grada Dubrovnika ušao je u četvrtu godinu realizacije, a da zapravo nikada nije dao konkretne rezultate.

Ideja oživljavanja seoskih domaćinstava i privlačenja gostiju nije zaživjela, prije svega zbog gotovo nikakve provedbe programa razvoja na samom terenu.
Podsjetimo, gradonačelnik Andro Vlahušić još je u predizbornoj kampanji spominjao nekoliko projekata za gornja sela, od kojih su najzvučniji bili vodoopskrba, cesta i seoski turizam. Sve to trebalo je pomoći demografskoj obnovi gornjih sela.
 
INVENTURIZACIJA, PILOTI, TRENERI…
 
U prosincu 2009. godine Robert Baćac, direktor seljačke zadruge „Ruralis“ iz malog istarskog sela Gračišća, potpisao je ugovor o poslovnoj suradnji s Gradom Dubrovnikom, prema kojem se obvezao uspostaviti kvalitetan ruralni turizam na području gornjih sela. Za konkretnu provedbu projekta službeno nazvanog „Razvoj seoskog turizma u Dubrovačkom primorju za naselja Gromača, Kliševo, Majkovi, Mravinjac, Mrčevo, Ljubač i Riđica“ Baćac je angažirao vanjskog stručnjaka-suradnika Ivana Telentu Brandinija, vlasnika seoskog gospodarstva „Giča“ iz Blata na Korčuli.

U ugovoru vrijednosti otprilike 78 tisuća kuna također je bilo navedeno kako će zadruga „Ruralis“ za Grad Dubrovnik na terenu izvesti čitav niz aktivnosti, od tzv. „inventurizacije stanja“ i „izbora pilota“ do savjetodavnih usluga i izrade prijedloga promotivne manifestacije „Uskrs u Primorju“.

Uz sve to „Ruralis“ je trebao odrediti osobu zaduženu za razvoj seoskog turizma na području Grada Dubrovnika. Ta osoba bila bi uvijek na raspolaganju za implementaciju razvojnih aktivnosti, a također bi se koordinirala sa zadrugom „Ruralis“.Tu osobu je, prema ugovoru s Gradom Dubrovnikom, zadruga „Ruralis“ trebala također osposobiti za tzv. trenera seoskog turizma koji bi ubuduće znao primjenjivati istarski „know how“.

– Nema takve osobe, to nitko s ovog područja ne obavlja osim Ivana Telente, ali on je iz Blata, nije odavde. Možda pritom misle na pročelnika Milana Perića, ali sumnjam da je on izabran za trenera seoskog turizma – kaže nam sugovornik iz gornjih sela, koji dodaje kako puno toga iz ugovora sa zadrugom „Ruralis“ nije izvršeno.
 
OVLAŠTENI ARHITEKTI I SUBVENCIJE
 
– Oni su nas zvali i okupljali, ali narod je brzo shvatio da od toga neće biti ništa, da su to priče za malu djecu i već nakon nekoliko dana ljudi su počeli odustajati – kaže nam sugovornik.

U ugovoru za nastavak poslovne suradnje i u 2010. godini, također u vrijednosti 78 tisuća kuna, za tzv. II. fazu razvoja prošireno je područje djelovanja projekta na Bosanku i Elafite, s tim da je „Ruralis“, uz obvezu savjetovanja, osmišljavanja i inventure, bio zadužen odrediti „ovlaštene arhitekte“ koji bi za lokalno stanovništvo osmislili novi izgled seoskih gospodarstava.

– Ma ne postoji nikakav ovlašteni arhitekt, zaboravite to. Oni su nama nudili da bi nam razvojna agencija pronašla neke arhitekte koji bi nam to besplatno napravili, ali naravno da od toga nije bilo ništa. Pa koji arhitekt bi to džabe radio? – pita se naš sugovornik.

Na sastanku s gradonačelnikom u svibnju 2010. godine mještani gornjih sela požalili su se na gotovo nikakav odaziv posjetitelja, a gradonačelnik je tada najavio kako će Grad Dubrovnik uvesti subvencije agencijama koje se uključe u projekt. Međutim, ništa se nije promijenilo, pa stanovnici gornjih sela sumnjaju da je Grad uopće nešto dogovorio s agencijama.

– Dolazili su oni ovdje, bio je i Goran Hrnić iz Gullivera, ali kako došli tako pošli. Nama nijednog posjetitelja s cruisera nisu poslali – žali se naš sugovornik, navodeći kako su tek dvije ili tri obitelji na kraju prihvatile provesti taj projekt.

– Mnogima su od nas obećani konkretni novci za naša domaćinstva, ali nakon nekog vremena Telenta, Perić i Nataša Beus iz TZ-a počeli su nas upućivati da se prijavimo na kredite HBOR-a. A mi to znamo od prije i bez njih. Kasnije su iz Grada Dubrovnika i Perićevog odjela dijelili novac bez osnove, po 20 tisuća kuna svakome tko bi htio nešto raditi, premda nikoga nisu pitali za papire. A nitko nije ni provjeravao što su ljudi s tim novcem na kraju napravili. Iz nekog razloga su uvijek preferirali obitelji Laptalo i Radiš – kaže nam sugovornik, koji ističe kako su od cijelog tog projekta dobili samo smeđe tabele s nazivom seoskog gospodarstva ispred svake kuće koja se namjeravala uključiti u projekt, kao i na skretanju iz Orašca za gornja sela.

Premda je bila najavljena, nikakva internetska stranica ruralnog turizma nije izrađena niti ih je „Ruralis“ ili Grad Dubrovnik uspio povezati s agencijama koje bi im osigurali stalni posjet gostiju.
 
'AD HOC' RJEŠENJA
 
Prema tzv. Planu aktivnosti za 2011. godinu, kojeg je Robert Baćac u listopadu 2010. godine uputio pročelniku Periću, predviđeno je ostvarenje treće faze projekta u dva dijela. Prvi dio predviđao je „izradu prijedloga promotivnih aktivnosti“ kao što su internetska promocija, agencije i touroperatori te edukativne radionice. Sve to trebalo je Grad Dubrovnik koštati 90 tisuća kuna.

Drugi dio predviđao je iniciranje i uspostavljanje tvrtke za destinacijski menadžment ruralnog turizma gornjih sela, što je pak trebalo koštati 60 tisuća kuna. Dakle, ukupno za treću fazu projekta 150 tisuća kuna. Iz nekog razloga to ipak nije ostvareno. Ostvareno je tek otprilike 37 tisuća kuna, za koji iznos se prema ugovoru o poslovnoj suradnji za 2011. godinu seljačka zadruga „Ruralis“ obvezala nastaviti provoditi savjetovanje za potencijalna domaćinstva, revitalizaciju i suradnju s agencijama.

Za 2012. godinu kao ugovorena strana više se ne navodi seljačka zadruga „Ruralis“, već sam Ivan Telenta Brandini, koji za svoje usluge potpisuje ugovor o autorskom djelu ukupne vrijednosti 25 tisuća kuna. Ugovorom se Telenta obvezao izraditi edukativne materijale te izvoditi radionice i marketinške kampanje za projekt ruralnog turizma gornjih sela. Ne treba posebno naglašavati da stanovnici gornjih sela to na svojoj koži nisu osjetili.

– Ljudi su se ponadali jer, da je taj projekt izveden kako je zamišljen, nekima bi svakako olakšao život. Ovako je Grad utukao puste novce u nešto što najvećoj većini nas ovdje nije donijelo korist. A i ovi koji su ostali u projektu danas nemaju potporu i osuđeni su da se sami snalaze. Dakle, vratili su se na početak – zaključuje naš sugovornik iz gornjih sela.

Od 2009. do 2012. godine Grad Dubrovnik na projekt razvoja ruralnog turizma gornjih sela potrošio je ukupno otprilike 218 tisuća kuna. Je li došlo do demografske obnove teško je utvrditi i neka se time bave demografi. Očito je da projekt razvoja ruralnog turizma nije dao očekivane rezultate.

Možda rezultati za Grad Dubrovnik jesu očekivani, ali Primorci se ne žele zadovoljiti privremenim, 'ad hoc' rješenjima koja im neće osigurati dugotrajniju sigurnost i posao. Jer Primorci su radišni i sposobni ljudi, samo im treba pristupiti na pravi način, iskreno i sa srcem, a ne s pričama za malu djecu i mislima na goli profit.

Komentari





O autoru: Baldo Marunčić

Diplomirani novinar i magistar struke odnosa s javnošću sa žutim pojasom iz karatea. Fanatik trivije, šahovski kibicer i zaljubljenik u ukusnu domaću hranu i svoj Grad. Ne podnosi nepravdu i smatra kako novinarstvo treba biti oružje protiv te nepogode.

Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana