Vaše vijesti

TEO TROSTMANN Grad i turizam po mjeri čovjeka?

TEO TROSTMANN Grad i turizam po mjeri čovjeka?

Postoje ‘sitnice’ koje život znače i čine razliku između civilizacije i barbarstva. Nedavna tragedija u blizini hotela Libertas gdje se utopila naša mlada sugrađanka nije usamljen slučaj.

Svake godine radi stjenovite obale i nemirna mora nađe se više desetaka ljudi u nevolji,moraju intervenirati kapetanija,policija,djelatnici hotela…

Imajući to u vidu u svibnju ove godine sam ponovo (i ranije sam pisao) predložio Gradu, Županiji,Saboru, TZ-u, strankama da se zakonski uvede obvezna spasilačka služba u hotelima, te nabavi oprema koja bi olakšala pomoć unesrećenima. Osim plutača i pojaseva za spašavanje mogla bi se usidriti plastična splav petnaestak metara od obale (samo ljeti), nabaviti gumenjak, velike gumene lopte sa ručicama, staviti ponton uz obalu, štitnike za spasioce i slično.

Siguran sam da hoteli visokokategornici mogu to platiti; tamo gdje obalu ima u koncesiji privatnik sa malim kafićem trebali bi financijski pomoći Grad, Županija i država.

Znam ono što mi je pravna služba odgovorila, tj. da stjenovita obala nije plaža, te da je sva obveza njihova izvjesiti crvenu zastavicu koja znači zabranu kupanja.

Uvijek će biti opasnih situacija; mladih ljudi koji precijenjuju svoje snage, kontinentalaca koji ne shvaćaju da je opasna mrtva morina sa dugim valovima koji ne moraju biti visoki, ali silnom snagom poplavljuju stijene, stari ljudi, srčani, tlakaši i drugi bolesnici,djeca – pa recimo i alkoholizirani, psihički nestabilni ulazit će u more.

Trenutna slabost, grč, preforsiranje tijela,ali i sudar brodova, pojava većih riba i delfina (koji jesu bezopasni,ali mogu izazvati strah i šok) također traže spasilačku službu zaštite, promatranja i interveniranja.

Naravno mi možemo tvrditi da stjenovita obala nije plaža, ali zna se zašto se hoteli grade na moru, ako već ne računamo da zarađujemo na ležaljkama, suncobranima, te postavljamo skalice i plutače. Ovaj žalosni Sabor se požurio donijeti protunarodni zakon o koncesijama na obali,ali ne reagira na moj dopis o nužnoj spasilačkoj službi.
Naša inercija je prestrašna,evo gledam kako palme po Dubrovniku trunu dok nadležni ljudi po uredima primaju vrlo visoke plaće i sve upite usmjeruju na Split i Zagreb, što je sa čuvenom Vlahušićevom ‘tvornicom ideja’,je li se to svodi na udruge koje papaju lovu i uhljebljuju ili je kapnula kakva realna ideja?

I kod vatrogasaca gdje živim godinama se tužim na parkiranje motora koje ometa pješacima kretanje (pojedini pak ‘skraćuju’ put nizbrdicom ulice Maria Perića). Na moje traženje stavili su znak za žičaru, označivši također i vatrogasce (iako po vozilima, uniformama i natpisima na zgradi već jest jasno da su to vatrogasci), dočim umjesto oznake za povijesni Grad stoji nacrtan lik koji silazi niz skaline, neodoljivo me to podsjeća na genijalnog Scavanodolinija, čiji poznati crtani film La lineu je uspješno popularizirala i galeristica Tea Batinić.

Tako da ljudi izlaze na cestu, starci, invalidi, djeca se vrte u krug ometajući promet; u doba socijalizma postojali su studenti kao pomoćna policija u bijelim uniformama.

Dobro, bitno da je doktor koji je predlagao noćno šetanje zidinama i uklanjanje zelenih površina prošlost i ovi osrednji kadrovi koji ga nasljeđuju su ipak korak naprijed?(nadam se)

O prometu i vrsti turizma neću ovaj puta pisati,samo ću se zapitati: je li ovo bogati Grad, je li ovo suverena država? Odgovor ovisi o nama!

Pročitajte još

NEMOGUĆA SITUACIJA Čitateljica: ‘S kolicima trebam izlaziti na cestu i izlagati opasnosti svoje dijete i sebe’

Dulist

U PORTU ‘Može li netko ovo iščupat? Potkopalo je kamen…’

Dulist

MOST DUBROVNIK ‘Zbog čega se izlijeva kanalizacija i zagađuje Rijeku dubrovačku?’

Dulist