Natrag
19.1.2018 00:31

facebook

twitter

google

rss

dulist

SRCE K’O MINČETA Upoznajte festanjule pomorca Nedjeljka Zelena i obrtnika Iva Mazavca

11.1.2018 @ 19:19 Maria Prkut Aktualno
4;4

Podijelite:

S nestrpljenjem smo očeki­vali imena tradicionalnih priređi­vača 1046. Feste svetoga Vlaha. Ove su godine festanjulima imenovani pomorac Nedjeljko Zelen i obrtnik Ivo Mazavac koji se pažljivo pripremaju za predstojeću Festu.

Nedjeljko Zelen rođen je u Suđurdu na Šipanu 1967. godine. Osnovnu školu završio je na Šipanu, a Srednju pomorsku u Dubrovniku. Na Višoj pomorskoj školi u Dubrovniku ste­kao je diplomu inženjera pomorskog prometa. Godine 1995. polaže kape­tanski ispit i stječe naslov kapetana duge plovidbe. Deset godina plo­vio je morima na brodovima Atlant­ske plovidbe i to najviše na brodu – ‘Sveti Vlaho’. Na Sveučilištu KENT u Londonu studirao je menadžment poslovanja u pomorskom prometu i stečeno znanje nadograđivao u Lonu Londonu studirao je menadžment donu, Monacu i Antwerpenu, a sada je zamjenik komercijalnog direktora u domicilnoj pomorskoj kompaniji Atlantska plovidba. Ističe kako ne bi mogao uspjeti u životu bez obitelji, supruge Pauline i sinova Nikija i Miha. ­

Ivo Mazavac rođen je u Dubrovniku 1962. godine. Nastanjen je u Popovi­ćima, župa Gruda. Osnovnu školu završio je na Grudi, a Srednju školu učenika u privredi u Dubrovniku s diplomom VK vodoinstalatera. Tre­nutno je zaposlen u tehničkoj službi u hotelu Croatia u Cavtatu, poduzeća Jadranski luksuzni hoteli. U braku sa suprugom Anom dobio je troje djece, Ivanu i Mariju koje su obje učiteljice te najmlađeg Pera koji je student. Vrijedi posebno dodati kako se obitelj brine za održavanje nedavno obnovljene zavjetne crkve Gospe Pod Zalugom u Konavoskom polju.

 Svi su oko mene bili us­hićeni, telefon nije prestao zvoniti

Biti festanjul budi čast i sreću
Kad smo ih pitali koji su se osjećaji u njima probudili, festanjuli su nam složno rekli – čast i sreća. Za njih je ovo, kako kažu, potvrda za cijeli život do koje ne bi došli bez potpore obitelji.

– Osjećaj je poseban i budi vese­lje. Cijela obitelj je bila radosna čim je čula vijest. U mojoj župi su se svi iznenadili i čestitali. I u samom brat­stvu festanjula ugodno sam primljen zajedno s gosparom Nedjeljkom. Biti izabran na tako odgovorno mjesto, među toliko vrijednih ljudi, budi izra­zitu čast… Da ti pokleknu koljena! Cijeli svoj život probereš i postaviš pitanje ‘Jesam li to zaista zaslužio?’. Biti festanjul, ne znam s čime bih to usporedio. Za mene nema časnijeg mjesta u društvu od toga. Predstavlja veliku odgovornost – među ljudima, štovateljima sv. Vlaha… Pred Bogom – istaknuo je Mazavac, a Zelen je ista­knuo kako su svi oko njega bili ushi­ćeni, a telefon nije prestao zvoniti!

– Kad su mi javili da sam izabran za festanjula, doživio sam osjećaj sreće, radosti… Cijeli život mi je prošao kroz jedan tren, otkad sam bio dijete. Ovo sam doživio kao veliku životnu nagradu. Plovio sam deset godina, a kad prođeš 140 gradova u svijetu, vratiš se u grad i budeš izabran za festanjula – ma to je nešto neopisivo. Kroz život se svatko od nas susreće s raznim iskušenjima, ali treba ostati dosljedan, što nije lako. Kapetan sam htio biti od prvog razreda osnovne škole. Ali biti festanjul – to je više od kapetana! Možemo biti skromni, ali izrazito nam je drago, posebno obi­teljima bez čije podrške obojica ne bismo uspjeli i postali festanjuli. A kad su ljudi saznali, moji bližnji i pri­jatelji te kad su mi čestitali – srce mi je bilo k’o Minčeta. Biti festanjul nije biti samo kapetan i obrtnik. To pred­stavlja cijeli život. Treba znati bordi­žat’ što nije lako jer su svakim danom iskušenja sve veća – rekao je Zelen te dodao kako ovo festanjulstvo posve­ćuje svojoj pokojnoj majci koja bi bila ‘zasigurno ushićena’.

1046. Festa sv. Vlaha je pred nama

Naši se festanjuli nisu znali otprije, ali imaju zajedničke prijatelje i kako kažu: ‘Samo što se nas dvojica nismo znali’. A sad su dobili priliku upoznati se i sudjelovati u zajedničkoj namjeri priređivanja najveće nam Feste u Dubrovniku.

Posao gospara Iva nije tradicionalan u njegovoj obitelji. Otac je naime bio poljoprivrednik, a majka domaćica. Tradicija je pak kod gospara Nedjeljka kroz pomorska, a u prošlosti su, kako nam je otkrio, dva očeva rođaka bila kapetani te jedan daljnji predak.

– Moja familija je poznata ribarska sa Šipana. Uvijek sam bio vezan uz more, a brat i sestra su isto tako zavr­šili pomorsku školu – rekao nam je Zelen, a oboje su dodali i kako nitko iz njihove obitelji nije bio festanjul.

Na Festi od malih nogu
Uvijek im je bilo drago biti na Festi, vidjeti ljude u narodnim nošnjama, posebno one mlade koji poštivaju tradiciju. A od same osnovne škole, gospar Ivo se oblačio u narodnu noš­nju, ali je imao i tu čast nositi barjak što mu je, kako kaže ‘bilo simpatično’, ali nije znao povijati, no ubrzo je sve shvatio i naučio.

– Svake godine na Festi sudjelu­jemo kao cijela obitelj. Djeca se od malih nogu oblače u nošnju i sudje­luju u procesiji. Njihova baka Luce napravila je nošnje za svaki uzrast, te svake godine ponosno, s ostalim mladima i stanovnicima sela Popo­vići nose svoju nošnju predstavljajući tako selo sa svim njegovim kapeli­cama i župu Presveto Trojstvo Gruda. Ne doći u Grad, ne bit’ u procesiji, nije pravi doživljaj – istaknuo je Mazavac dok je gospar Nedjeljko naglasio kako nije nosio nošnju, no kako je njegova žena Konavoka, stariji se sin oblačio u nošnju.

– Na Festu sam stalno dolazio od malih nogu, a 1989. godine nosio sam barjak sv. Đurđa zajedno s jednim prijateljem jer je barjak bio stvarno težak, oko 7, 8 kilograma. A teško je doći na red jer to predstavlja veliku čast, nositi barjak – rekao je Zelen koji nam je nadalje istaknuo kako ga je u teškim vremenima na brodu održa­vala vjera i pozitiva jer ‘bez toga se ne može’. Kad bi išao na ukrcaj nosio bi sliku sv. Vlaha. Tijekom deset godina plovidbe, kako smo istaknuli, najviše je obitavao na brodu Sv. Vlaho, a na zadnjoj je plovidbi bio na brodu – Sv. Nikola.

– Bio sam u 140 gradova, odnosno u 38 država. Za vrijeme Feste na svakom je brodu bio svečani ručak na kojem bi se okupila sva posada i ofičali te zapovjednik, a posebno bi se svirala himna sv. Vlaha. A neizostavna je bila i čestitka koja se čita na Festi uz koju bi išla kratka pjesmica – istaknuo je gospar Nedjeljko.

A što će njihove bolje polovice pri­premiti za tradicionalnu večeru, rekli su kako vjeruju da će to biti sve na najbolji način pripremljeno, ali kako ističe Zelen nada se kako će ‘to biti riblji meni’.

– Imamo toliko lijepih jela, kao što je primjerice menestra. Zasigurno će biti kvalitetno, barem četiri slijeda, uz to idu i razni kolači, torta – svakako domaća – složili su se naši festanjuli, a vjerujemo kako će uložiti sve napore kako bi i ova Festa prošla u najboljem redu.

Komentari





O autoru: Maria Prkut


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana