Natrag
21.9.2017 09:00

facebook

twitter

google

rss

dulist

Šezdeset i pet ti je godina, tek

13.5.2012 @ 21:16 Dulist Vaše vijesti

Podijelite:

Šezdeset i pet godina u životu „prosječna čovjeka“ nudi sliku dobrodržećeg gospodina (može i gospođe, svejedno je) koji je upravo stekao „zasluženu mirovinu“ od tri tisuće kuna za četrdeset godina neprekidna rada, počastio kolege koje su mu darovale sliku s motivima njegova Dubrovnika, a direktor uručio ručni sat uz nekoliko prigodnih riječi zahvale i najboljih želja.

Grad mu je osigurao pravo na besplatan „Libertasov“ pokaz, obližnji market omogućio popust od 10% na svu kupljenu spenzu utorkom, stekao je on i trajnu osobnu iskaznicu, jeftinije karte za kazališne predstave (opet utorkom), i tako dalje, i tako bliže.
Ovako, otprilike, stoje stvari sa šezdesetpetogodišnjakom, umirovljenikom. No, kakvu sliku o sebi nudi poduzeće koje traje šezdeset i pet godina, pravo je pitanje za radnike „Luke Dubrovnik“ d.d. Dubrovnik koja ove godine bilježi šezdeset i pet godina postojanja.
Priznat ćete, radi se o godišnjici kojom se mogu pohvaliti tek rijetki, a dodatnu težinu joj daje kontinuitet djelovanja koji nije narušen ni teškim ratnim razaranjima u kojima je uništena i spaljena gotovo cijela lučka imovina, a kompletna dokumentacija (čak i radne knjižice !) nestala u sivilu ratnog pepela.
 
SJEĆANJA
 

Bezbroj je nezaboravnih sjećanja na naše očeve, braću i rođake kojima smo kao djeca nosili marende i usput se divili veličanstvenim brodovima koji su dovozili putnike iz cijelog svijeta sa svim koloritom njihovih jezika, garderobe i običaja. Sjećanja su to na naša zapošljavanja u Luku, koja je uvijek širom otvarala vrata djeci svojih radnika

Šezdeset i peti rođendan našega poduzeća budi u nama, njezinim radnicima, bezbroj nezaboravnih sjećanja na naše očeve, braću, rođake (pojedine obitelji su kumulirale preko tristo godina radnog staža u luci) kojima smo kao djeca nosili marende i usput se divili veličanstvenim brodovima koji su dovozili putnike iz cijelog svijeta sa svim koloritom njihovih jezika, garderobe i običaja. Sjećanja su to na naša zapošljavanja u Luku, koja je uvijek širom otvarala vrata djeci svojih radnika, kreditirala kupnju stanova, financirala gradnju općedruštvene rive, davala pozajmice ostalim gradskim poduzećima… Sjećanja su to i  na nezaboravna sindikalna putovanja, vježbe pružanja prve pomoći , noćne akcije „Ništa nas ne smije iznenaditi“. Bilo je tu i sakrivanja iza grmova oleandra i uskakanja kroz prozore kako „strašni Ban“ ne bi registrirao naša zakašnjenja na posao. A, što je, tek, s urnebesnim Zborovima radnih ljudi, „viškovima“ po tromjesečnim obračunima, nabavkama zimnice, lučkim malonogometnim klubom, priganjem ribe za marendu, vatrogasnom postrojbom s komandirom Senom na čelu kolone???!!!
 
RATNE I TRANZICIJSKE GODINE

Šezdeset i peti rođendan našeg poduzeća obilježavamo u okolnostima njegova najuspješnijeg poslijeratnog poslovanja, u okolnostima kada će vrlo skoro postati veliko gradilište na kojemu će nići suvremeni putnički terminal sa svim sadržajima koje imaju slične svjetski ogledne luke

Šezdeset i peti rođendan našeg poduzeća sjeća nas na teške ratne godine u kojima je većina radnika bila mobilizirana, a ostali obavljali sve poslove oko funkcioniranja jedinog slobodna puta za osiguravanje elementarne egzistencije ratom izmučenog stanovništva Grada u okolnostima potpunog okruženja. Sjećamo se i desetak teških poratnih tranzicijskih godina u kojima smo jedva preživljavali, a istovremeno bili prisiljeni primjenjivati i fizičku silu kako bismo očuvali svoje poduzeće i svoja radna mjesta. Sjećamo se, dalje, i svojih preminulih kolega, onih koji su odselili, koji su kao „tehnološki višak“ morali napustiti svoju firmu.
Posebno rado spominjemo sve one koji u poznim godinama, s manje ili više zdravlja i sredstava, provode svoje zaslužene umirovljeničke dane u krugu obitelji ili u domovima za starije osobe.

Šezdeset i peti rođendan našeg poduzeća obilježavamo u okolnostima njegova najuspješnijeg poslijeratnog poslovanja, u okolnostima kada će vrlo skoro postati veliko gradilište na kojemu će nići suvremeni putnički terminal sa svim sadržajima koje imaju slične svjetski ogledne luke. Našoj luci nisu potrebne „umirovljeničke povlastice“ kojima se kiti njezin vršnjak s početka priče jer je ona danas najatraktivnija udavača na dubrovačkom poslovnom polju, a čijeg su potencijala itekako svjesni i investitori i političari.
 
BEZ SENZACIONALIZMA
 
Vjerojatno se pitate – što je to motiviralo male dioničare „Luke Dubrovnik“ da sačine ovaj mali literarni uradak, koji ne može biti posebno atraktivan jer je bez senzacionalističkog naboja, dapače, nekako je retro, na tragu staromodnog, nostalgičnog, nekome i patetičnog?
Motivirala nas je iskrena zahvalnost prema poduzeću koje desetljećima osigurava kruh svagdašnji tisućama stanovnika ovog prelijepog grada, a istovremeno je velika svjetska pozornica koja nam daje osjećaj kako se nalazimo u samom centru svijeta. Slika ovog „mladog šezdesetpetogodišnjaka“ je i u mislima naše djece i unučadi koja kao slikari, novinari, informatičari, pomorci, kuhari, prosvjetari, znanstvenici, konobari, vrhunski sportaši, studenti, đaci…“trbuhom za kruhom“ jezde po svjetskim morima, po Zagrebima, Osjecima, Mostarima… Na sreću, ponajviše ih je ovdje, u samom Dubrovniku, pa se nadamo da će i njima netko odškrinuti vrata kako bi nastavili dokersku tradiciju svojih djedova, očeva i majki.

Nazdravimo, na kraju, našem slavljeniku, on je to, itekako, zaslužio! Sretan šezdeset i peti rođendan poduzeću „Luka Dubrovnik“ uz najljepše želje za što uspješnijom budućnošću na dobrobit svog stanovništva njezina Grada, a i šire. Hajde, Branko, potegni onu prigodnu (mi ćemo ti se pridružiti) – „Lijepo ime „Luka“, „Luka“, Bog je živio…“

Srdačan pozdrav iz Gruža.
 
Udruga malih dioničara „Luka Dubrovnik“ d.d. Dubrovnik
 
 

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana