220 volontera SHKM-a koji se prošle godine održao u Dubrovniku prošlog ponedjeljka otputovalo je na zahvalno hodočašće u Rim. Sastali su se u luci Gruž u 19 i brodom Dubrovnik krenuli su u Bari.
Piše: Petra Radulović
U Bari smo stigli u utorak ujutro i tamo se nismo zadržavali već smo se autobusima zaputili u mali grad San Giovanni Rotondo poznat kao svetište padre Pia. Sv. Pio bio je svećenik poznat po stigmama, po otvaranju dotada najsuvremenije bolnice u Italiji te po tome što mu je tijelo sve do danas ostalo neraspadnuto. Po riječima onih koji su živjeli s njim život mu je bio obilježen patnjom, no on je sve predao Bogu i molitvi. U San Giovanni Rotondu posjetili smo staru i novu crkvu od kojih su obje posvećene Sv. Piu i ukrašene nevjerojatnim mozaicima koji su nas svih oduševili, a ono što nas je u tom gradiću također iznenadilo bio je i snijeg koji je počeo lepršati u trenutku kada smo ušli u autobuse i nastavili svoj put prema Rimu. U Rim smo stigli u večernjim satima i smjestili se u Salezijanski institut don Bosca gdje smo spavali u vrećama. U srijedu smo rano ustali i u 8.30 stigli u Vatikan na Trg sv. Petra gdje smo dobili karte za svečanu audijenciju.
Nakon kratkog pregleda od brojnih zaštitara ušli smo u ograđeni dio ispred Bazilike sv. Petra i na iznenađenje svih nas zauzeli prva sjedala ispred pape. Na izlazak pape čekali smo otprilike 2 sata, no to nam nije bio problem jer je vrijeme bilo sunčano i temperatura ugodna. Čekajući mnogi su imali priliku upoznati jednog od vojnika švicarske garde koji je podrijetlom bio Hrvat. Do 10 sati kada je bio najavljen izlazak pape cijeli Trg se napunio ljudima koji su nosili zastave zemalja iz cijeloga svijeta od Argentine, SAD-a, Velike Britanije i Irske do Nigerije, Portugala i Hrvatske. Kada se papa Franjo pojavio u svom simpatičnom bijelom automobilu i počeo kružiti oko mase ljude mašući i javljajući se svima nastalo je opće oduševljenje. Ljudi su pljeskali, pjevali, mahali zastavicama i smijali se od uzbuđenja, jedna od naših volonterki čak je i bacila majicu Susreta u Papin automobil. Ne znamo što se dogodilo s majicom, no kada je papa izašao na uzvišeni dio ispred Bazilike i obratio se nama, mladim volonterima, nitko nije mogao sakriti osmijeh i ponos. Poručio nam je kako je zahvalan za našu ulogu u Crkvi, te nas potaknuo da i dalje doprinosimo Crkvi i ne budemo pasivni u odnosu na druge, a posebno na siromašnu djecu koja nemaju mogućnost obrazovanja. Cijela papina propovijed prevodila se na 6-7 jezika među kojima i na hrvatski, a nakon svečane mise nekoliko volontera imalo je priliku rukovati se s papom i uručiti mu naš poklon – kutiju na kojoj su bila ispisana imena svih volontera prošlog SHKM-a.
Nakon svečane audijencije imali smo nekoliko sati slobodnog vremena koje smo mogli iskoristiti za penjanje na kupolu Bazilike. Red za razgledavanje Bazilike i kupole protezao se preko čitavoga Trga, ali zahvaljujući don Hrvoju uspjeli smo malo lakše doći do ulaza. Penjanje na kupolu traje 20-30 minuta i prilično je naporno jer su svi prolazi uski i zavijeni, no sve se to isplati kada spazite pogled. S vrha kupole može se vidjeti cijeli Rim, a pogled na Trg sv. Petra i na sve građevine oko njega je predivan. Nakon divljenja izvanrednom pogledu i slikavanja na kupoli posjetili smo Pantheon, prvobitno posvećen svim rimskim bogovima, a sada poznat kao crkva svih svetih. Sve prometnije ulice u Rimu i Vatikanu prepune su ljudi koji prodaju razne stvari, a apsolutni hit među svim prodavačima je štap za selfie, gdje god se okrenete čujete riječ selfie i good price!
Poslije kratkog razgledavanja Pantheona vratili smo se u naš smještaj gdje smo svake večeri imali kratku misu, večeru i molitvu. U četvrtak ujutro posjetili smo papinsku katedralu Baziliku sv. Ivana Lateranskog i Svete stube po kojima se vjernici penju klečeći i moleći. Pješke smo otišli do Bazilike sv. Marije Velikei nakon toga posjetili Crkvu sv. Petra u okovima gdje se nalazi poznati Michelangelov kip Mojsija s rogovima, visok više od 2 metra i toliko realno izrađen da je po priči sam umjetnik udario Mojsija po koljenu i rekao mu: „Progovori!“.
Taj dan također smo vidjeli i Koloseum u koji nažalost nismo imali priliku ući, zatim poznati rimski forum te spomenik Viktoru Emanuelu 2. Poznatom još kao i Oltaru domovine. Nakon toga odvezli smo se do Kalistovih katakombi koje smo razgledali i poslije posjetili Baziliku sv. Pavla izvan zidina u kojoj se nalaze portreti svih papa, od sv. Petra pa do sadašnjeg pape Franje čiji je portret posebno osvijetljen. U petak smo još jednom posjetili Vatikan i Trg sv. Petra da bi razgledali baziliku u kojoj smo vidjeli poznate radove najvećih umjetnika, od Berninijeva baldahina iznad oltara pa do Michelangelove Piete. Nakon toga šetali smo do Fontane di Trevi koja je baš tada bila u procesu obnavljanja pa u njoj nije bilo vode u koju bi ubacili novčić (neki su svejedno to napravili u nadi da će se ipak vratiti u Rim). Posjetili smo i prekrasne Španjolske stube koje su bile uzor za gradnju naših skalina ispred Jezuita, Piazzu del popolo na kojoj se nalazi obelisk star 3000 godina i dvije crkve blizanke potpuno istog izgleda i imali misu u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. Nakon cjelodnevnog razgledavanja imali smo slobodno vrijeme koje su mnogi iskoristili za shopping ili šetnju. U subotu ujutro krenuli smo autobusom prema Padovi u koju smo stigli u popodnevnim satima. U Padovi smo posjetili Crkvu sv. Antuna i imali misu u crkvi poznatoj kao svetište Leopolda Mandića. Iz Padove smo krenuli prema Dubrovniku gdje smo stigli u nedjelju ujutro.
Hodočašće, a posebno susret s papom bilo je jedno predivno iskustvo i odlična prilika za upoznati Rim koji je opravdao svoj naziv Vječnog grada. A ovo putovanje također nas je naučilo više cijeniti svoj udobni krevet i toplu vodu.