Na mladima svijet ostaje, a politika je ta koja svijet mijenja. Logično je stoga da su upravo mladi ti koji kroz političko djelovanje mogu napraviti razliku. Svjestan je toga i Matko Munitić, predstavnik radnika u hotelima Maestral kao i gradski vijećnik iz redova HNS-a. Kakvo je trenutno stanje u toj hotelskoj kući, u kakvim je trenutno odnosima s Androm Vlahušićem, koja je njegova veza s Perom Vićanom, te zašto se razočarao u politiku otkrio je u razgovoru za DuList.
Jedan ste od najmlađih gradskih vijećnika, zašto ste počeli baviti politikom?
Da, među najmlađima sam, ali nisam jedini, tu je i Mario Obuljen, Maro Kristić, Ivan Viđen i Lukša Matušić. To vidim kao jednu pozitivnu stvar u ovom sazivu Gradskog vijeća. Sada to više nije toliko ona slika ‘izlizanih političkih mumija’ koja je prije bila. I sada njih ima, ali u manjem omjeru. Ja funkcioniram na način da želim mijenjati stvari, kako u svojoj sredini tako i u radnoj okolini. Osjetio sam trenutak da bih mogao sudjelovati u nečemu novom, a dobio sam potporu ljudi koji su me dosada gurali u nekakvim sindikalnim vodama. Htio sam stoga osjetiti kako ta politika funkcionira s unutarnje strane iz prve ruke, ne samo iz medija. U HNS-u sam već četvrtu godinu, a na prošlim izborima mi se pružila prilika da dođem na listu za gradsko vijeće. Tada smo odradili tešku kampanju, ritam je bio ubitačan, praktički sam izgubio 7-8 mjeseci u toj kampanji. Žao mi je što rezultat nije bio i bolji, pogotovo što smo izgubili šestog vijećnika u 36 glasova.
Sad kad vidite politiku iz prve ruke, jeste li razočarani ili zadovoljni?
Pomalo od oboje. Vidio sam kako stvari funkcioniraju. Iskreno to je grozno, politika je ogroman kompromis koji normalan čovjek u svom privatnom životu teško da može prihvatiti. Nepomirljive strane se moraju pomiriti, suparnici postaju partneri. Taj dio u kojem je doslovno sve moguće, je zapravo dio koji me razočarao.
Koje vas je to partnerstvo najviše pogodilo?
Ono s HDZ-om. To mi je na početku bilo nepremostivo i nadao sam se da se to neće uspjeti organizirati. Nažalost, bio sam u krivu i ja sam na to tada pristao. Zbog toga prihvaćam dio krivice, nisam morao, mogao sam vratiti mandat. Pristao sam jer sam bio svjestan da moram biti unutra da pokušam išta promijeniti. Ako nisi u špilu karata, sigurno nećeš igrati. Ali razoračaran sam jer je to ipak koalicija s HDZ-om i to mi je najteže palo. Na Gradskim vijećima se ne javljam za riječ i ne postavljam pitanja jer se ne želim dovesti u situaciju da mi za godinu dana netko spočitava jer branim nekoga, ili sam jednom branio nekoga, a tada mi bude politički protivnik. Ta koalicija s HDZ-om mi je jednostavno neprirodna i tu je u pravu tko god da je rekao da je to prevara birača.
Je li Dubrovački dogovor donesen zbog golfa?
Ne, definitivno ne.
Zašto je onda donesen?
Tenzije oko Dogovora su bile i prije samog sastavljanja jer se nije razgovaralo sa svima na početku. Čelnici pojedinih stranaka preuzeli su na sebe uspostavljanje tog Dogovora. Nije se konzultiralo s članstvom, s ljudima okolo. Ja osobno nisam imao informacija u pripremnom stadiju, i pristao sam jer nisam htio da ispadne kako ne želim pokušati mijenjati stvari na bolje. Nažalost ispalo je kako su to samo interesi tri do četiri tadašnjih predsjednika stranaka. Dubrovački dogovor doveo je postepeno do toga da su se stranke rasturile iznutra, to je činjenica.
Jeste li vi ušli u politiku kao kadar Pera Vićana?
S Perom Vićanom sam prijatelj skoro 11 godina. Na pretprošlim izborima me on zamolio da sudjelujem u kampanji dok je on bio nezavisna lista. Ja sam privatno to i napravio, i pomogao sam mu skupiti određeni broj glasova i pomogao sam mu da dobije vijećnike koje je imao. Kao nekakvu ‘kompenzaciju’ on je mene stavio u UV JU Sportski objekti, međutim nakon jako malo vremena, možda nekih godinu dana trebalo se progurati jednog HDZ-ovog direktora i tu smo se razišli. Ja sam dao ostavku. Trebao je tada biti Pero Šimunović direktor, a mi u HNS-u kojeg sam tada već bio član nismo to mogli podržati. Ne može se sjedati na dvije stolice, a stav HNS-a je u tom trenutku bio da se Šimunović ne podrži.
Jste li se zbog toga posvadili?
Ne, danas smo možda bolji prijatelji nego onda. Prije svega Vićan je moj prijatelj i ne bih politiku miješao u to.
Zašto ste se baš priključili HNS-u?
Tada sam bio na dvoja vrata. Zvao me Mladen Gojun da se priključim SDP-u i Antun Pravedan, tadašnji predsjednik HNS-a da uđem u njegovu stranku. Ja sam htio ući u politiku, a u HNS-u je situacija bila dosta liberalnija. U vremenu kada je Pravedan bio predsjednik stranke ja sam učlanio nekih 70-ak ljudi u razdoblju od godinu dana. Moj temeljni ogranak je u Mokošici, i što se tiče bilo koje stranke mi smo najmnogoljudniji temeljni ogranak u Dubrovniku. Treba istaknuti kako HNS ne podlaže ideologijama što je meni jako bitno, jer se automatski onda gubi ono što si ti. Postaješ vojnik, broj i nebitan. Mislim da nisam pogriješio što u tom trenutku nisam birao SDP.
Je li istina da ste na unutarstranačkim izborima trebali biti protukandidat za predsjednika stranke?
Jedna velika grupa ljudi je to htjela. Vlahušić je već tada bio gradonačelnik, a ja gradski vijećnik. Da sam se kandidirao izbio bi veliki sukob između mene i njega, a mislim da to ne bi bilo dobro za stranku i da bi to za jedno određeno vrijeme bio kraj HNS-a u Dubrovniku. Moji ljudi su bojkotirali Skupštinu i dali su do znanja da se ne slažu s time da Andro Vlahušić bude predsjednik gradske organizacije, ali ja nisam htio da ta situacija dodatno eskalira.
Je li to dovelo do frakcija?
U svakoj stranci ima frakcija. Ja imam određeni broj ljudi koji će me podržati u mojim nastojanjima. Ja se s njima konzultiram, naravno, ne radim na svoju ruku. Na kraju krajeva, imam odgovornost prema tim ljudima, oni su me i izabrali.
Razmišljate li o prelasku u Reformiste Radimira Čačića?
Ja sam u travnju bio na razgovoru s njime i to je trajalo oko tri sata. Istina, to je čovjek zbog kojeg sam ušao u HNS, on je bio političar bez kompromisa i to cijenim kod njega. On ne mari za ideologije i bio je motor koji je gurao stranku, iako to danas mnogi zanemaruju. Njegova je zasluga što danas imamo toliko ministara i ostalih dužnosnika. Nakon razgovora s njime imao sam još jači i pozitivniji dojam o njemu. On konkretno razgovara, bez kompromisa. On kaže ‘gradit ćemo hidroelektranu, neka se buni, tko se bunit ima, naš je posao da je napravimo’. Nakon tog razgovora sam dosta razmišljao što i kako napraviti, ali u ovom trenutku ja sam član HNS-a i to ostajem do daljnjeg. Nigdje ne prelazim sada, imam svoj put u HNS-u. Što će biti za godinu, dvije to ćemo vidjeti. Mislim da je Čačić krenuo jednim drugim putem, a ja se trenutno sad ne vidim u tome.
Zašto? Vas se uz Antuna Pravedana spominjalo kao siguran prelazak?
Antun Pravedan je dobar i pošten čovjek koji je u jako dobrim odnosim s Radimirom Čačićem. On je procijenio svoj trenutak i želim mu sve najbolje u tome. Ja nisam u Reformistima, a dalje ne bih komentirao.
Stvara li vam prijateljstvo s Perom Vićanom problem obzirom da često morate glasovati suprotno u Gradskom vijeću?
Ne. Ja sam ušao na listi HNS-a i poštujem odluke moje stranke i uvijek ću ih izvršavati. Pero Vićan od mene ne može tražiti ništa što se tiče politike, kao ni ja od njega. Privatno…To su neke druge priče.
Koji je vaš put onda?
HNS je sada u situaciji koju treba prebroditi. Kako sam rekao, umijećem pregovaranja Radimira Čačića imamo ono što sada imamo, teško da će to sada biti tako. HNS je jedno vrijeme bio u uzletu kada je mogao računati na neka saborska mjesta, a sada ne znam kakvo je stanje. Godina je dana do izbora, ima tu još jako puno vremena, a nezahvalno je sada išta prognozirati. Ne volim ankete i predviđanja jer ne mislim da su realne. Moj put u HNS-u će prvenstveno biti korak po korak.
Za početak ostajete li u hotelima Maestral?
Tamo je moja prošlost, a vjerojatno i budućnost. Moj otac tamo ima 41 godinu radnog staža i tu tvrtku ne gledam kao samo na posao. Ljudi tamo imaju i povjerenja u mene. To je moj posao i ja tamo ostajem. Na početku sam rekao kako nisam političar. Pogledajte saziv Gradskog vijeća, imate previše ljudi koji žive od politike. Naravno da su onda političari opterećeni. Gradski vijećnik ne može imati realnu sliku života ako živi na grbači Grada ili države.
Za očekivati je kako će dio HNS-ovaca prijeći Čačiću, hoće li se to i na koji način odraziti na HNS?
Teško je sada govoriti o tome. Dio članstva će poći sigurno, ali ne bih predviđao ništa. Reformisti se još nisu osovili na noge, teško je sada išta procijeniti.
Kako komentirate posljednja događanja u Gradskom vijeću? Počevši od igara s proračunom?
Moj šef Andro Vlahušić, predsjednik Gradske organizacije je napravio grešku zato što nije odmah stavio proračun na dnevni red. Koliko vidim od HDZ-ovaca se traže ostavke na mjestima Upravnih vijeća i Nadzornih odbora, a imamo Nika Bulića kao predsjednika Gradskog vijeća i od njega se ne traži ostavka? To mi nije logično. Ako niste u Dubrovačkom dogovoru, onda izlazite iz svih pozicija te koalicije. Treba prvo čistiti odozgo, a onda nastaviti. Neka Franković traži od Bulića ostavku na Gradskom vijeću.
HDZ bi time izgubio dosta?
Ako izlazite iz Dogovora onda izađite potpuno ili nemojte uopće izlaziti. Koliko ja shvaćam Mata Frankovića on ne podržava Dubrovački dogovor. Ako je Andro Vlahušić general Dubrovačkog dogovora, Niko Bulić mu je desna ruka. Izlazak iz nečega znači ostavke, a hajdemo onda vidjeti može li se predsjednik uopće izabrati. Eto novih izbora. Ne znam što će se tu dogoditi, teško je to predvidjeti. Ja razumijem Mata Frankovića, on je legalist i želi provoditi odluke, ali ne znam hoće li uspjeti u tome. Ovo su već ‘krokodili’.
U kakvim ste odnosima s Antunom Pravedanom?
U odličnim odnosima. Nikakve razlike nema nego kad je on bio u HNS-u. Dapače, on je jedna pozitivna osoba u dubrvačkoj politici.
A s Androm Vlahušićem? Rekli ste da unutar svake stranke postoje frakcije?
On je moj šef i on zna jako dobro da u svemu možemo naći zajednički jezik. On je sad u situaciji gdje mu treba 13 ruka i tešo je to sve podmiriti. Ne bih mu volio zbog toga biti trenutno u koži. Njegov mandat ovisi o dosta stvari na koje ne može utjecati. Poštujem ga i mislim da je najbolji gradonačelnik. Unutar stranke možda postoje frakcije, ali ja sam pobornik toga da se stranačke stvari rješavaju untar stranke. Ja imam svoje mišljenje Vlahušić svoje. Ne slažemo se uvijek, ali nemamo nekih velikih problema.
Je li HNS spreman za nove izbore?
I sutra ako treba. Tu se slažem s njime, i mislim da Andro Vlahušić ne može izgubiti izbore u ovom trenutku. On trenutno nema protukandidata i mislim da bi imali dosta više vijećnika nego na prošlim izborima. Kakva bi nova lista bila ne znam.
Biste li vi bili opet na listi?
Ne znam, a pitanje je bi li htio uopće biti.
Zašto?
Jer su to bezgranični kompromisi. Ja jesam za dogovor, ali ne za bezuvjetni kompromis. Ne znam kakva bi bila situacija s tim nekim novim sazivom Gradskog vijeća, a bi li se hvatao ponovno vijećničkog mandata, nisam siguran.
Kako gledate na problematiku Javne garaže?
To je jedan od razloga zašto možda ne bih htio biti u Gradskom vijeću. To je taj kompromis tih velikih ‘krokodila’.
Govorite o Vlahušiću i Šuici?
To ćete sami zaključiti. Ja ću samo reći kada dođe do velikih problema kao što je Javna garaža neprijatelji postaju prijatelji. Do jučer su jedni drugima htjeli skinuti glavu, a sada postaju braća po oružju. To je nevjerojatno. S tematikom garaže sam upoznat osrednje, tih materijala ima nevjerojatno puno, a tu se pokaziva jedan od razloga zašto možda ne bih htio biti u sljedećem sazivu Gradskog vijeća. Teret garaže neće stati sada. To će se hvatati dalje, a ja kao mlada osoba mislim da je katastrofa kako se to napravilo od početka. Ne mogu ulaziti u eventualnu odgovornost gradonačelnika, jer se garaža kao slučaj nije puno spominjala u njegovom prvom mandatu. Takvi kompromisi su za mene grozni, ali to je politika. To mogu mijenjati samo mlađi ljudi.
Dubravku Šuicu se prijavljivalo DORH-u, međutim prijave su odbačene. Je li tu trebalo onda poduzimati neke druge korake, pod pretpostavkom da je zaista bilo ‘mutnih radnji’?
Ako je naše pravosuđe dva puta vratilo taj slučaj s objašnjenjem kako je sve čisto… Ne znam, ja ne volim pričati o stvarima o kojima ne znam baš sve. Činjenica je samo da su dva ratna neprijatelja postali suborci.
Politiku na stranu, nedavno je propao još jedan natječaj za Maestrale. Kako komentirate uvjete tog natječaja, je li on namjerno sabotiran?
Tražilo se 168 milijuna kuna, ulaganje od 90 milijuna kuna i podizanje za dvije kategorije u roku od dvije godine. CERP kao državna agencija koja je raspisala natječaj napravila je to bez znanja Ministarstva turizma koje je nadređeno Maestralima. Nakon što je Ministarstvo to ‘saznalo’ dopisali su svoje uvjete za natječaj i to je ispalo kako je ispalo. Potpuno je nerealno očekivati dizanje kategorizacije u tako kratkom razdoblju, pa za to bi trebalo potpuno raskopati cijelu ulicu i porušiti hotele. Na takav način su eliminirali doslovce svakoga. Moje su sumnje da se hoteli Maestral nekome ‘štele’, ne samo zbog zadnjeg natječaja, nego zadnjih 15 godina. Sve tvrtke okolo su davno privatizirane, a samo mi i hotel Plat zjapimo. Je li tu riječ o rušenju na način da Maestrali budu prodani za jednu kunu…nadam se da sam u krivu
Je li istina da je bivši ministar turizma, a sadašnji zaposlenik Agrokora Veljko Ostojić dolazio u inspekciju hotela?
Jest. To je točno, ali koliko znam on je sa agentima bio tada u obilasku cijele obale nekih 10-ak dana. Bili su i u Kuparima, i u Crnoj gori i na cijeloj obali. Ne mogu reći kako je tu bilo riječ ciljano o Maestralima. Teško je to tvrditi…
Prošlu godinu godinu ste nakon dugo vremena završili s plusom, kakva će biti situacija ove godine?
Po svemu sudeći i ova godina bi trebala biti pozitivna. Možda i više nego prošlogodišnjih 1.3 milijuna kuna plusa. Pričekajmo kraj poslovne godine, a u siječnju ćemo znati na čemu smo u konačnici…