Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama koji se obilježavao 25. studenog, Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Dubrovačko-neretvanske županije organiziralo je okrugli stol na temu ‘Prevencija nasilja u obitelji’.
Klinička psihologica Vesna Raguž Staničić održala je uvodno predavanje, a uoči samog skupa medijma je istaknula kako su statistike u Hrvatskoj poražavajuće.
– Toga ima puno više nego što se zna. Slučajevi koji su prijavljeni su u puno manjem broju od stvarnog stanja. Trebamo biti zabrinuti. Sada ima više prijavljenih nego ranije jer su žene počele osjećati neku vrstu zaštite u tim situacijama. Dosad to nije bio slučaj i bilo je gotovo normalno šutjeti i tako živjeti. Pokazalo se nažalost da prijavljivanje nasilja ne završava uvijek onako kako te žrtve priželjkuju i kako bi to trebalo biti. Svjedoci smo tragičnih ishoda nakon prijave nasilja jer institucije i organizacije koje bi trebale brinuti o ovakvom jednom problemu negdje zakažu. Još uvijek ne postoji dovoljno dobar model koji bi problem riješio onako kako bi to trebalo pa se suočavamo s takvim učestalim slučajevima nasilja – rekla je Raguž Staničić.
Istaknula je kako se osim sa žrtvama nasilja mora raditi i sa samim nasilnicima, ali i sa svima koji su zbog svjedočenja nasilju razvili nekakav poremećaj.
-Pravi problem je rad sa nasilnicima, to je područje vrlo nedorađeno i nedostaje model i stručnjaka koji bi radili taj mukotrpan posao. To nije lagano i upravo bi zato trebalo na tome više poraditi – napominje ova psihologica te dodaje kako osim fizičkog nasilja postoje još ekonomsko, psihičko i seksualno zlostavljanje.
– Svi ti oblici nasilja jednako su loši po psihičko zdravlje žrtve, ali se puno rjeđe prijavljuju. Prijave su ipak puno učestalije za fizičko nasilje, a svi ostali oblici nasilja su u još uvijek nedovoljno razrađenim tretmanima – kaže ona.
Na upit je li točan podatak da u Hrvatskoj postoji tri puta manje sigurnih kuća nego što ih je potrebno, Raguž Staničić je odgovorila kako nedostaje i sigurnih kuća i stručnjaka.
– Sigurne kuće su samo privremeno rješenje jer su žrtve nasilja samo kratko smještene tamo, a što kasnije? Uglavnom je riječ o ženama koje se potom vraćaju u sredinu iz koje su pošle u tu sigurnu kuću. Nije rješenje samo pronalaziti sigurne kuće nego osigurati dovoljan broj stručnjaka koji će raditi na trajnijem rješavanju tog problema – istaknula je ona.
Inače, na okruglom stolu na kojem su sudjelovali akteri iz javnog i civilnog sektora istaknuto je kako je nužno uvrštavanje edukacije u program osnovnih škola kako djeca ne bi u srednje škole dolazila s prethodno iskrivljenim mišljenjima prema svim oblicima nasilja.
Također, kao jedan od zaključaka skupa obrađena je problematika loše zakonske regulative u slučajevima zlostavljanja. Naime, u slučaju kada sudovi određuju mjere obaveznog liječenja kada nije riječ o kaznenim djelima maksimalno liječenje može se propisati na samo šest mjeseci. Koliko je to točno nebulozno pokazuje činjenica da se za prekršaje u prometu vozačka dozvola može oduzeti i na dvije godine.
Sudionici skupa su se složili i kako je odluka Vlade kojom su prije nekoliko godina ukinuti Obiteljski centri bila ‘katastrofalna, a donesena je bez ikakve konzultacije sa strukom’.