Govor Svetog Oca Franje u Europskom parlamentu u Strasbourgu bio je ozbiljan, ne pretjerano optimističan, i nosio je nekoliko važnih političkih i vrijednosnih poruka. Središnji motiv papinog govora bilo je ljudsko dostojanstvo.
Europu je papa smjestio u “svijet kompleksniji nego je bio prije, sve više povezan i globalan, a sve manje ‘eurocentričan’. Premda je Unija veća i snažnija nego prije, Europa ipak ostavlja dojam starosti i iscrpljenosti, sve manje je protagonist svijeta u kojem je pogled na nju hladan i nepovjerljiv.”
Takvoj Europi papa se odlučio obratiti “kao pastir, nudeći ohrabrenje i nadu”. Nastavio je da “nas naše teškoće trebaju ujediniti” te da se “trebamo vratiti idejama osnivača Europe koji su živjeli u dubokom uvjerenju da se može zajedno raditi, da se razlike mogu prevladati, a da narodi Europe mogu živjeti u miru i drugarstvu”.
Ljudsko dostojanstvo, nastavio je papa, bilo je ključno u izgradnji Europe nakon Drugog svjetskog rata, a dostojanstvo je povezao s ljudskim pravima. Razumijevanje ljudskih prava bio je dugačak, bolan proces koji je pomogao da se izoštri slika jedinstvene vrijednosti ljudskog bića… Ljudska prava su hvalevrijedan napor jer, rekao je papa (i izdaleka aludirao na abortus i eutanaziju), „kakvo je to “dostojanostvo kad se ljudi tretiraju kao objekti kojima se može programirati začeće, utilitarnost… i koje se odbaci kad više nisu korisni?”
Oborio se na siromaštvo: “Kakvo dostojanstvo mogu on ili ona imati kad im nedostaje hrana ili osnovne životne potrepštine, kad ne mogu naći posao koji će im to omogućiti? Čovjek ima neotuđiva prava koja joj se ne mogu oduzeti niti iz ekonomskih razloga.”
S druge strane, ljudska prava ne treba miješati s pretjeranim, narcističkim individualizmom, u kojem ljudi žive jedni pored drugih kao, upotrijebio je stari filozofski termin, “kao monada pored monade”, a trebalo bi izgraditi kulturu koja povezuje individualnost s općim dobrom.” Osamljenost koja iz toga proizlazi još je veća u ovoj velikoj ekonomskoj krizi, rekao je papa.
Spomenuo je i “nepovjerenje građana prema institucijama, koje se čine dalekima, i koje donose zakone koje obični ljudi doživljavaju kao udaljene od stvarnih problema. Nadalje, papa je osudio pretjerani konzumerizam, “kulturu bacanja” – a to je motiv koji često ponavlja.”Bacanje” se odnosi i na viškove hrane koji su nekome potrebni, na eutanaziju, ali i na odnos prema imigrantima.
„Ne smijemo dopustiti da Mediteran postane nepregledno groblje”, rekao je kritizirajući imigrantsku europsku politiku u najsnažnijoj poruci svog obraćanja eurozastupnicima.
Euroreport.hr