Natrag
12.12.2017 05:31

facebook

twitter

google

rss

dulist

Papa, Mesić i “Wiki Leaks”

28.1.2012 @ 23:37 Barbara Đurasović Aktualno

Podijelite:

Grad Dubrovnik i njegovi građani uvijek su se kroz povijest nastojali odužiti zaslužnim pojedincima, a

činjenica kako je počasnim građanima u posljednjih dvadeset godina proglašeno tek pet zaslužnika dokaz je kako su Dubrovčani nagradu dodjeljivali s pažnjom, poštovanjem, ali i oprezom.

PET POČASNIH GRAĐANA

U službenoj gradskoj arhivi kao prva počasna građanka Grada Dubrovnika iz 1993. godine spominje se engleska filozofkinja Kathy Wilkes koja je s Dubrovčanima dijelila najteže dane ratnih razaranja, a poslije rata svesrdno radila na obnovi u ratu spaljene knjižnice Interuniverzitetskog centra.

Godine 1998. za počasnog građanina izabran je akademik Ivan Supek. Taj humanist, fizičar, filozof i predsjednik HAZU-a  zadužio je Grad utemeljenjem Interuniverzitetskog centra, ali i ulogom u Domovinskom ratu kada je kolegama u svijetu pisao kako „Dubrovnik leži na savjesti svijeta“.

Blaženi Papa Ivan Pavao II. počastio je 2004. godine Dubrovčane prihvaćanjem povelje počasnog građanina. Papa Putnik godinu ranije je na hrvatskoj pastoralnoj turneji posjetio grad i tom prilikom, između ostalog, pred crkvom svetog Vlaha udijelio blagoslov svim svojim sugrađanima.

JE LI ZASLUŽIO ILI NE?

Bivši rektor Sveučilišta u Oxfordu i posljednji britanski upravitelj Hong Kongom te povjerenik za vanjske odnose Europske komisije, barun Christopher Francis Patten počasnim je građaninom postao 2005. godine zbog doprinosa u procesu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

I na kraju, 2010. godine počasnim građaninom proglašen je i bivši predsjednik Stjepan Mesić, kojem je povelja počasnog građanina dodijeljena zbog zasluga u organizaciji ratnog Konvoja Libertas, premda povijest više daje za pravo onima koji tvrde da je Mesić bio tek sudionik tog povijesnog događaja.

Zanimljivo je primijetiti kako u slučaju Grada Dubrovnika povijest dodjele titule počasnog građanina počinje tek u doba Republike Hrvatske, premda je nakon Drugog svjetskog rata bilo uputno počasnim građanima proglašavati predsjednike država, ratne heroje i ostale zaslužnike tadašnjeg vladajućeg sustava. Neki gradovi i mjesta u Hrvatskoj nakon osamostaljenja takve počasne građane su ili brisali s popisa ili „zaboravljali“ pred valom novih počasnih građana. Grad Dubrovnik u svojim javnim zapisima ne bilježi nijedan takav slučaj.

A KOLIKO GRADSKI VIJEĆNICI ZNAJU POČASNIH GRAĐANA

Olga Muratti (SDP), rezultat 4/5: Znam jer ih tamo gledam
– Ja znam, jer ih tamo gledam (fotografije počasnih građana na zidu Vijećnice, op.a.). To su Stjepan Mesić, Kathy Wilkes, pa onaj problematični Patten oko kojeg smo se sporili te Papa Ivan Pavao II.. Svoje znanje crpim iz Gradskog vijeća, gdje sam uvijek bila aktivna. Bolje da ih je malo, nego da nekoga moramo izabrati. Pozitivno je što se ta velika titula dodjeljuje samo kada postoji opravdani razlog. Ne mora biti svake godine, ali mora uvijek biti otvorena mogućnost da se to dogodi.

Antun Pravedan (HNS), rezultat 2/5: Zašto ne i naši sugrađani?
– Tko bi ih se svih sjetio. Bivši predsjednik Stjepan Mesić, bivši francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner, Papa Ivan Pavao II. Mnogi su zaslužili biti počasnim građanima Dubrovnika, ali se to nekako uvijek organizira u zadnji čas. Po meni, počasni građani ne moraju biti samo ljudi izvan Dubrovnika, jer ima i građana, poput pokojnog znanstvenika Adama Benovića, koji bi trebali biti počasni građani, ali mi je rečeno da to nije moguće, što je meni smiješno.

Marija Delija (nezavisna vijećnica), rezultat 3/5: Potreban je ozbiljniji pristup
– Papa Ivan Pavao II., Stjepan Mesić i Ivan Supek, toliko se mogu sjetiti. Riječ je o vrlo važnoj nagradi i potrebno je ozbiljnije tome pristupiti, kako ne bismo trebali o tome razmišljati. Po meni, počasna građanka Grada Dubrovnika trebala bi biti Margaret Thatcher. Ona je zavrijedila.

Sanja Putica (HDZ), rezultat 2/5: Neki su prerano odabrani
– S obzirom da mi je ovo tek prvi mandat u Vijeću, znam da su proglašeni Stjepan Mesić i akademik Ivan Supek. Ostalih se ne mogu sjetiti. Smatram da su neki možda prerano odabrani, jer je trebala proći određena povijesna distanca da se shvati njihov lik i djelo. Ponekad nagrade ne treba dodjeljivati silom, već bi se trebalo okrenuti nagrađivanju mlađih generacija, kako bi im bile poticaj u daljnjem radu, a ne na kraju karijere. A sigurna sam da i među njima ima zaslužnih.

Milo Hrnić (nezavisni vijećnik), rezultat 2/5: Puno ljudi je zaslužilo
– Znam da je predsjednik Mesić dobio, pa gospođa Wiki Leaks (Kathy Wilkes, op.a.), možda Davor Gjivoje i predsjednik Franjo Tuđman. Papa Ivan Pavao II. također. Po meni je Alois Mock također zaslužio biti počasnim građaninom. Ima dosta ljudi iz naše nedavne, ratne povijesti koji su humanitarno pomagali Gradu.

Nenad Vekarić (HNS), rezultat 1/5: S pohvalama ne treba štedjeti
– Vi mene testirate, zatičete 'iz neba pa u rebra', znam da je na primjer Ivan Supek počasni građanin. Ali ne bih o tome na ovaj način. Moj načelni stav o nagrađivanjima je da ne treba štedjeti na pohvalama. Grad Dubrovnik treba cijeniti doprinos ljudi koji su grad zadužili. Siguran sam da postoje ljudi koji zaslužuju nagradu za životno djelo ili za počasnog građana, a nisu je dobili.

Marino Torić (HSLS), rezultat 4/5: Trebaju nam kriteriji
– Na prijedlog Frana Matušića izabran je Chris Patten iz Francuske (iz Velike Britanije, op.a.) s kojim smo se zezali jer čovjek nikada nije došao u Grad. Zatim Kathy Wilkes, Stjepan Mesić i Papa Ivan Pavao II., toliko se sjećam. Nužno je donijeti ulazne kriterije prema kojima bi se dodjeljivale nagrade Grada Dubrovnika.

PASKO BABURICA
Zaboravljeni rodoljub

Ipak, ako bi htjeli pronaći prvog počasnog građanina Grada Dubrovnika nije potrebno „kopati“ predaleko u povijest. Tek do 1920. godine i odluke dubrovačkog Gradskog vijeća kojom „gradski odbornici“ Paska Baburicu proglašavaju počasnim građaninom Dubrovnika zbog velike novčane pomoći i doprinosa u organizaciji iseljenika u Južnoj Americi. U odluci se također navodi kako „do sada nije bilo sličnog prijedloga“, pa se da zaključiti da bi Baburica mogao biti prvi počasni građanin Grada Dubrovnika.

Dobrotvor i rodoljub Pasko Baburica, rođen na Koločepu 1875. godine, u Čileu se obogatio na vađenju salitre, a posjedovao je čak 24 tvornice sa 70 tisuća zaposlenih. U Dubrovniku je također ostavio trajan trag 1929. godine kada je s 24 tisuće dolara financirao popravak dubrovačkog zvonika.
– Nek' Vas ne biju daljnje brige oko obnove gradskog zvonika, odlučio sam da ja snosim cijeli trošak obnove. Obnova zvonika bila je moja davna želja – poručio je tada Baburica svojim Dubrovčanima, spasivši tako zvonik od sigurnog urušavanja.
Umro je 1941. godine na svom imanju San Vincente, a svu imovinu oporučno je darovao brojnoj rodbini i institucijama u Čileu i Hrvatskoj. Možda upravo ovaj podatak nekome bude inspiracija da vrati u sjećanje ime i djelo Paska Baburice.

 

Komentari





O autoru: Barbara Đurasović


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana