Natrag
21.9.2017 03:40

facebook

twitter

google

rss

dulist

Naše zanimanje je banalizirano na to da ‘vodimo strance’

2.3.2014 @ 7:57 Mia Njavro Grad

Podijelite:

Jedna od novih ideja koja je proizašla iz ureda Grada Dubrovnika tiče se turističkih vodiča i njihovog načina rada. Naime, planiraju se uvesti točno određene rute prema kojima će se vodiči kretati, a sve u svrhu potencijalnog uređenja i manjih gužvi. Na pitanja jesu li gužve ‘uzrok ili posljedica’, kako je biti vodič u Gradu i koji ih sve izazovi čekaju u novoj sezoni, za DuList odgovara Marina Krističević, predsjednica Društva turističkih vodiča.

Nedavno je zamjenik gradonačelnika Grada Dubrovnika Željko Raguž iznio ideju novih uredbi prema kojima bi se vodiči unutar Grada trebali kretati kako bi se stvarale manje gužve. Je li to moguće napraviti?

O tome je bilo govora na sastancima i s pročelnikom Perićem i to više puta, međutim, to je nemoguće iz više razloga. Prvo, ograničava se sloboda kretanja turista/potrošača i sloboda interpretacije pojedinog vodiča, a ovisi i o samoj situaciji na terenu. Recimo, ako je prevelika gužva na Stradunu, mi ćemo se skloniti sa strane. Zatim, zadire se u posao putničkih agencija koje planiraju programe, zašto bi im se ograničavalo planiranje programa? Uz ovo, postoji dosta drugih razloga zašto ovo ne bi bilo dobro. Uostalom, nekad dobijemo i manju grupu ljudi koja uopće nema predviđen program, već rute dogovaramo ad hoc i ovisno o njihovim interesima. To su recimo programi od 6 ili 4 sata s vodičem i ako otkrijemo da je grupa zainteresirana za arhitekturu ili pak religiju, pomorstvo i  slično, prilagođavamo program. U tome je ljepota našeg posla. Uvijek radimo s drugim ljudima i bez obzira što je grad uvijek isti, temelj onoga što objašnjavamo je isti, ipak je svaka tura posebna i individualna, svaki dan je drukčiji. Zato je ovo lijep, iako vrlo težak i izazovan posao, pogotovo u Dubrovniku. Razgovarala sam sa zamjenikom Željkom Ragužem, prije par mjeseci i nismo se mogli složiti oko načina rješavanja problema s kojima se u sezoni susrećemo.

 Spominje se i moguće uniformiranje turističkih vodiča na gradskim turama?

Čula sam za uniformiranje karićara i ubacivača. Priznajem, tu nisam pronašla nas. No ono što vam mogu reći jest da mi nismo zaposlenici niti Grada Dubrovnika niti neke putničke agencije u gradu da bismo morali biti uniformirani, ugovorom vezani za uniforme. Mi smo poduzetnici za sebe, bilo obrtnici, bilo ljudi u tvrtkama i ne vidim razlog zašto bismo se uniformirali. Kada se radi o gostima s brodova, vodiči dobiju  broj za grupu, a gosti imaju naljepnice i to je njihov vizualni identitet. Ono što smo mi napravili jest da smo se pobrinuli da svi imamo različite zastavice po kojima nas prepoznaju, s različitim bojama, slovima i brojevima, da svatko ima različite i da se tako raspoznajemo. Uniformiranje u iste recimo majice bi dovelo do još veće zbrke. Mi svoje obaveze prema gradu ispunjavamo, s time da kao poduzetnici plaćamo sve pristojbe koje idu i prema Republici Hrvatskoj i prema Gradu Dubrovniku, tako da je nas 350 jedan važan privredni subjekt kojeg bi se trebalo uvažavati, a ne raditi restrikcije za naš posao.

S idejom uniformiranja se dakle, ne slažete. S druge strane, ako imate već unaprijed točno određene i zacrtane ture, mislite li da će to na neki način odbiti potencijalne goste?

Nažalost, samim svrstavanjem s karićarima i ubacivačima, nisu nas shvatili kao visoko obrazovane ljude koji su važni za doživljaj Grada, koji turistima mogu poboljšati sliku destinacije i predočiti im posebnosti te ljepote Dubrovnika koje jesu i to mi je tužno. Činjenica da nas se ne doživljava kao važan čimbenik u lancu ljudi koji rade u turizmu. A što se tiče tura kao takvih, mogu vam samo reći da postoje već sada ponuđene ture i ako se gosti ne pronađu u toj organiziranoj turi od 50 ljudi, sami će angažirati vodiča. Recimo, tu su obitelji s malom djecom, klijenti s posebnim potrebama i slično. Naravno, ture se prilagođavaju, a moraš imati i vještine za snalaženje ad hoc u takvim turama. Naravno da onda ne možete ići po nekoj turi koja je unaprijed zacrtana i nije prilagođena gostima. Veliki je dijapazon ljudi s različitim potrebama, a sve više se pojavljuju gosti s posebnim interesima, kojima sreća imamo što ponuditi. Dubrovnik je veliko bogatstvo kojim su ljudi uglavnom pozitivno iznenađeni. Dobro je micati se s ustaljenih ruta. Naše obrazovanje među ostalim služi kako bi se vodiči specijalizirali i prilagodili brojnim trendovima koji se svakodnevno mijenjaju.

 Od 350 vodiča u Udruzi, te još vodiča koji nisu u njoj, postoje li oni koji se slažu s idejom i konceptom zacrtane rute vođenja?

Ne bih rekla da se itko slaže. Nama su teoretski neke rute ponekad zadane, recimo ograničene vremenom ili lokacijama koje moramo posjetiti. Tada nema baš puno opcija. Ali, jako smo protiv tog ograničavanja i miješanja u naš posao. Kda dobijemo grupu, procijenjujemo je na licu mjesta. Sva ograničavanja nisu u svrhu uređenja, već bi došlo do još većeg kaosa. Uostalom, nemamo centralizirani booking, pa da znamo koliko imamo grupa pojedini dan u gradu. Uvijek se govori o cruiserima, a zaboravljaju se i drugi gosti koji su tu i kojih je jednaki broj. Oni s cruisera su vidljivi jer ih dođe ogroman broj na Pile odjednom. U isto vrijeme, tu su i izleti za Dubrovnik iz drugih mjesta ili su tu autobusi gostiju na turi po Hrvatskoj, pa oni iz hotela ili pak privatnog smještaja.

 Mislite li da se ovim odlukama zadire u vaš posao i način rada?

Mislim da ovo nije dobar način uređivanja. Mogu se neke službe urediti na ovaj način, no ne i ovo. Vođenje je već posloženo na svoj način. Tako funkcionira. Stvari se dogovaraju na terenu, čak dan ili nekoliko sati prije to su vještine koje učimo i vježbamo i u opisu je našeg posla. Stoga mi je žao da netko tko ne razumije u potpunosti kako taj posao funkcionira nastoji to posložiti na neki drugi način. Cijenim namjeru i razumijem da je važno izbjeći velike gužve i uvesti red, ali mi se ne čini dobar način. Nas se, uz poštovanje prema ovim zanimanjima, ne može svrstati u iste odredbe s karićarima i ubacivačima, mi jednostavno nismo takvo zanimanje. Jasno mi je da netko želi ustrojiti sve, no ne možete ustrojiti život koji ide svojim tokom.

Jesu li pak ove uredbe pozitivne upravo za druga dva zanimanja koja su spomenuta?

Ideja štanda na ulazu u ulicu mi je jako nelogična. S time će se još više ograničiti prolaznost kroz ulice. Ili pak postavljanjem ekstra štandova s informacijama na Pilama, kad je već tu zgrada Turističke zajednice. U problematiku se treba ući dublje te umjesto zagušivanja prostora, isti taj prostor prilagoditi uzevši u obzir sve faktore te učiniti najbolje od situacije. Naše zanimanje je banalizirano na to da ‘vodimo strance’.

 Koji je ‘ključ’ uspješnog vodiča?

Svakako dobro obrazovanje i stalno učenje, te da se stvori mišljenje da se s dobrim vodičem zaista može najbolje upoznati grad. Naravno, kad dobijete na raspolaganju samo par sati, u velikoj gužvi rijetko tko može doživjeti grad kakav on zapravo jest, maknuti se sa Straduna, vidjeti kuće, zamisliti uobičajeni dan, poći na placu i slično… Ljudi idu na putovanje, sve više, radi nekog dojma kojeg će grad ostaviti na njih te iskustva kojeg će dobiti u tom gradu. Gost u hotelu ne pamti pločice i kvadraturu sobe, ali će itekako zapamtiti prekrasne uličice, dobru hranu, zanimljive ljude, povijesne anegdote…. Sve ono što im vodiči prenose i za što su se školovali i razlozi zbog kojih se radi ovaj posao. Da nema vodiča, tko zna kolika bi tek gužva!

 Kakve su današnje predodžbe o zanimanju vodiča u Dubrovniku?

Potpuno su krive, naše zanimanje je banalizirano. Ne svodi se sve na to da ‘vodimo strance’. Mi smo odgovorni za se ono što se pri turi događa, od učenja i informiranja pa sve do nezgodnih i neugodnih situacija. Ovo je stresan i odgovoran posao i zaista, o svemu se mora znati ponešto. Nećemo uvijek znati odgovoriti na pitanja, ali trudimo se. Osim povijesnih stvari, goste zanima koliko je BDP, stopa nezaposlenosti, najam kuće u gradu. Ono što vodiči rade jest s povijesnim i zanimljivim činjenicama o nekoj lokaciji spojiti i predočiti im kako se živi i na koji način funkcionira ta zajednica.
Mi smo najvidljiviji u gužvama, zato su ljudi često skloni nas kriviti za iste. No to je samo posljedica ukupne neorganizacije, mi smo samo zadnja karika u lancu, ona koja prihvaća goste i nastoji odraditi program najbolje što može. Pitanje organizacije je zašto 10 tisuća ljudi dolazi u grad isti dan, koje službe bi to morale regulirati i na koji način se ovaj problem može riješiti, za humaniji život.

Iz perspektive vodiča, kakav je danas život u Gradu?

Jasnom mi je da svi žele zaraditi i da nije lako u današnje vrijeme, kada se ljudi bore za egzistenciju. Sreća pa mi u Dubrovniku imamo poprilično mogućnosti, no nekako se bojim da smo svi postali robovi profita i samo iskorištavanje javnih površina i prostora grada, koji su bili na korištenje građanima, to dokazuje. Oni su sada postali zaposjednuti stolovima, štandovima i slično. Bez obzira na to što Grad zarađuje na svakom iznajmljenom metru, nekad je bolji prazan prostor, važniji. Ljudi žele ambijent, sjesti na skaline, slikati se u praznoj ulici, doživjeti raspored grada koji nije zagrađen suncobranima i stolovima. Tu smo izgubili mjeru, po kojoj je grad uvijek bio poznat. Često se dogodi da stranci koji posjete Hrvatsku, posjete samo jedan grad, recimo – Dubrovnik, te o njemu i nama ovisi hoće li oni o cijeloj Hrvatskoj imati lijepe dojmove ili one ružne. Reklama od usta do usta se ne može kontrolirati i nju nitko ne može platiti. Važno je da svi subjekti od ubacivača, vlasnika trgovina, restorana,  vodiča, da svi budu u službi promocije grada i zemlje, da ne bude Dubrovnik zlatna koka koju ćemo svi iskoristiti kako najbolje možemo, već treba to gradu i vratiti. Skloni smo vjerovati da smo jedini na svijetu, ali nismo. Postoji iznimno puno gradova sa sličnom pričom, ali važno je prezentirati Dubrovnik takav kakav jest, što ga izdvaja od drugih gradova, izdići ga i istaknuti u odnosu na druge gradove. Ljudima treba postati jasno zašto je Dubrovnik poseban.

 Po pitanju organizacije i prilagodbe grada turizmu, mislite li da situacija kreće na bolje?

Puno stvari se ne mijenja, sjećam se spominjanja reduciranja cruisera za vikende, što se spominjalo da će biti vidljivo 2013., pa 2014., godine, no otvorite stranice lučke uprave –  i ove godine imamo jednak broj ljudi, nekad i ponovo 10 tisuća dnevno. Tu su zatim i goleme apartmanizacije unutar gradske jezgre, zatim trgovine koje ni ne otvaraju prije prvih tura koje pristižu ujutro ili otvaraju samo kad je u gradu najavljen veći broj kruzera. S druge strane, teško možete objasniti strancu kakav je zapravo život u gradu. Ponekad, u osmom mjesecu, trebam se duboko skoncentrirati i izvući gostima u turi dušu grada, ono što grad zapravo jest. Ali tu smo i to nam je misija, možda idealistička, a možda i ne. Ono što trebamo jest jedostavno predočiti stancu što je naš grad. Možda je to svakodnevna borba, i ne samo za vodiče. Zato je teško ako ne možete doći do nekog konsenzusa, ako netko čvrsto stoji pri svom stavu i ne želi prihvatiti savjete druge strane.

Turizam, vodiči i EU – što nas čeka u novoj sezoni?

Mislim da nikome u Hrvatskoj još uvijek nije jasno da je sloboda tržišta rada sada zaista ogromna, tržište je veliko i pristizat će sve više i više radnika. To je realnost s kojom se moramo suočavati i protiv koje se moramo ‘boriti’ sve većim i većim znanjem i kvalitetom kako bismo stvorili konkurentnost na tom istom tržišto. To vrijedi za sve, ne samo za vodiče. Inače nam je ugrožena egzistencija. I još ako uz to imate neke sitne prepreke, stvari se dodatno otežavaju.

Pozivaju sve zainteresirane

Upoznajte svoj grad s vodičima

Društvo dubrovačkih vodiča u idućih nekoliko vikenda organizira besplatne ture za građane, kako bi ih upoznali s vlastitim gradom, svake subote sve do 22. ožujka. Vođenja počinju u 9.30 s Brsalja, a svi zainteresirani mogu se prijaviti na mail, kako bi se spremilo dovoljno vodiča, na vodici.dubrovnik@du.t-com.hr. Također se možete prijaviti na broj telefona 098 251 090.

Komentari





O autoru: Mia Njavro

Diplomirana novinarka i magistrica komunikologije. U slobodno vrijeme pišem, u radno vrijeme pišem. Prestala sam skupljati salvete, a najčešće se bavim temama od životne važnosti, kao što su filmovi, glazba i društveni mediji.

Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana