Ostavka ministrice Zlatar nije nikakav moralan čin, jer kada bi moral upravljao njenim postupcima, ona ne bi proračun ministarstva shvatila svojim crnim fondom niti bi opetovano službenom karticom podizala gotovinu.
Novce od predujama za službene putove vraćala bi u blagajnu kao što to rade obični smrtnici jer tako propisuje zakon. Zašto se ona ponašala suprotno? Zato jer joj nije stalo do zakona ili zato jer misli da je iznad njega.
Kada se na prvom računu za službenu karticu pojavila stavka podizanja gotovine, morala je novce vratiti i biti upozorena da to više ne čini. Da je moral tako bitan u njezinom postupanju u tom trenutku je trebala podnijeti (ne samo ponuditi) ostavku. Novac je vraćen znatno kasnije, a glavni argument ministrice je da je ‘sav novac je evidentiran i apsolutno nema nikakvih dugova’.
Kakvu je poruku poslala ovim postupcima? Nedostaje ti tisuću kuna, a do plaće je još pet dana? Ništa za to – tu je službena kartica, baš te briga… Vratit ćeš ih jednom, kad te otkriju.
Tijekom sukoba s DPDS-om Vlahušić je predložio ministrici, svojoj stranačkoj kolegici, da uzme prihode od zidina i iskoristi ih za financiranje projekata u zemlji po želji. U nastojanju da se uz pomoć ministrice i koalicijskih partnera obračuna s balicom u DPDS-u, gradonačelnik je, kako se sam pohvalio, izradio prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika kojeg je ministrica preko Vlade poslala na usvajanje u hitnom postupku.
Kratkotrajan užitak dvojca koji očito proračun doživljava vrlo ‘relativno’ pokvario je Ustavni sud ukinuvši upravo članak zakona zbog kojeg su se trudili…
Gradonačelnik će nas u narednim danima zabavljati relativiziranjem presude i okrivljavanjem drugih. Pred par dana je govorio o privatnoj udruzi koja 200 tisuća kuna ne želi podići s poda (za razliku od ministrice koja je slične iznose dizala iz blagajne i s bankomata)…
Zoran Pucarić, PR stručnjak