‘Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje danas 28. svibnja izdao je uporabnu dozvolu za pristupnu cestu zgrada POS II u Mokošici, te uporabne dozvole za sedam zgrada – 1A, 1B, 1D, 2A, 2B, 3A i 3B’, obavijest je koja je nedavno stigla na redakcijske e-mailove dubrovačkih medija.
Ovo priopćenje ujedno je značilo i kraj agonije za 64 obitelji koje već godinama strpljivo čekaju rješavanje svog stambenog pitanja. No na kraju cijele ove priče postavlja se pitanje – zašto je sve skupa trajalo više od dvije godine?
Čudni kriteriji
DuList je razgovarao s jednim od stanara koji je svoje ključeve čekao kao ozebli sunce. Uz uvjet anonimnosti pristao nam je prepričati njegovu osmogodišnju agoniju.
-Dokumentaciju sam počeo pripremati još 2007. godine. Već tada se o tome naveliko govorilo, a 2008. godine je bio natječaj. Službena lista je izašla iste godine, a od 100 ljudi s pravom prvenstva kupnje nalazilo se valjda 70 ljudi koji već imaju riješeno stambeno pitanje. Uvjeti natječaja postavljeni su potpuno krivo, a za to su prvenstveno odgovorni u Gradu Dubrovniku. Primjerice ja sam branitelj s radnim stažom, supruga ima VSS, imamo djecu i podstanari smo, a bili smo u drugoj polovici liste. Prvi na listi je tada bio umirovljenik, a jedna od sustanarki u ovoj zgradi je žena koja je tada kupila stan za svoje dijete koje je u tom trenutku imalo 15 godina – kaže naš sugovornik.
– U svakom slučaju 2008. godine krenulo se u rješavanje dokumentacije, a posebice treba naglasiti dvije godine rješavanja dokumentacije oko jednog potoka u vlasništvu države koji je presušio. Dok se sve to riješilo prošlo je nevjerojatnih 5 i pol godina – ističe on.
Gradnja samog POS-a II krenula je u travnju 2013. godine, a za tvrtku Lavčević, koja je na natječaju dobila posao izgradnje naš sugovonrik ima samo riječi hvale.
-Oni su posao napravili izvanredno, sve je završeno za godinu dana. S druge strane podizvođači su ovu cestu i okolicu zgrade radili nevjerojatnih osam mjeseci – ističe naš sugovornik, koji na naš upit je li riječ o tvrtki VIAM u vlasništvu brata gradonačelnika Andra Vlahušića tek znakovito odgovara:
-Ma bilo je svakakvih izvođača.
Iako je s projektom POS-a riješio svoje stambeno pitanje, naš ogorčeni sugovornik prisjeća se agonije rješavanja birokracije u Gradu Dubrovniku.
-Tu se nikad nije znalo tko pije, a tko plaća. Jedan odjel okrivljuje drugi, baš ono tipična naša birokratska priča. Na kraju krajeva ta situacija u kojoj su zgrade imale sve potrebne papire, ali je stvar kočila cesta je apsurdna. Ne krivim ja te ljude, shvaćam njihovu situaciju, ali mi smo tehnički mogli useliti prije osam odnosno devet mjeseci – ističe naš sugovornik.
Rješeni problemi samo desetak obitelji
Novi stanar POS-a u Mokošici kaže i kako je druga strana ovog projekta vođena jednostavno loše. Problemi su umjesto za 60-ak obitelji riješeni samo za njih 10-ak i to nekvalitetno, kaže on.
-Stanovi se moraju prekrajati jer je na natječaju pobijedilo rješenje koje predviđa 40 jednosobnih stanova, a cijeli projekt bio je zamišljen kao rješavanje stambenog pitanja ljudi sa obiteljima – ljut je on te dodaje kako mu nije jasno zašto stanovi od 50-ak kvadrata nisu jednostavno mogli biti dvosobni?
-Ja sad radim na prekrajanju stana, a imam situaciju u kojoj mi kupaonica ima 10 kvadrata, a boravak 27 kvadrata – ističe on.
-To su ludosti!
Probijani rokovi
Stanarima POS-a II gorak okus u ustima stvara i činjenica da se rok za useljenje probijao već nekoliko puta. Prva Vlahušićeva obećanja o ‘novim domovima za Božić 2014. godine’ su brzo pala u vodu, potom se obećavalo do Feste svetog Vlaha, a onda i do 15. ožujka. Nijedan rok nije ispoštovan.
-Šest mjeseci su nas zavlačili, a svi smo mi kredite morali dignuti 2013. odnosno neki 2014. godine. Ovo se radilo s našim parama – kaže naš sugovornik te dodaje kako već 18 mjeseci paralelno plaća stanarinu u podstanarskom stanu, ali i otplaćuje ratu kredita za stan u koji ne može useliti.
-To mi pojede cijelu plaću, 2500 kuna je stanarina, isto toliko i kredit. Plaća mi sjedne i i za minutu je više nema. Ni lipe. Uzmite u obzir da sam ja još u povoljnoj situaciji, ima ljudi kojima je puno lošije u tom smislu od mene – gotovo nostalgično kaže on te na naš upit o čega je njegoca obitelj živjela ostatak mjeseca odgovara:
-Snalazili smo se s ženinom plaćom koliko smo mogli. Ja sam trenutno u dugu 60 tisuća kuna koje ću valjda vratiti kad budem mogao – kaže naš sugovornik te ističe kako u ovom projektu stvari nisu bile onakve kakve se čine na papiru.
-Ja na papiru imam 52 kvadrata stambenog prostora i njega sam platio 8400 kuna po kvadratu. S druge strane ja otplaćujem 67 metara četvornih jer mi je 11 kvadrata garaže naplaćeno kao stambeni prostor i naplaćen mi je balkon – kaže naš sugovornik te dodaje kako se takve stvari događaju jer dubrovačka gradska uprava ‘živi u svemiru bez doticaja s malim ljudima i njihovim problemima’.
Stanovi u najam?!
Ono što je posebno bolno za sve one koji su POS II čekali iz stvarne potrebe za rješavanjem stambenog pitanja jest činjenica da su se na vratima zgrade nedavno pojavili oglasi za iznajmljivanje stana.
-Već je bio jedan oglas, a netko ga je vrlo brzo isparao. Pa to je katastrofa, nas 20-ak obitelji je ovo čekalo godinama, a ostatak je stanove kupovao po ovom ili onom ključu. To su bili jako čudni kriteriji – zaključuje on.
Inače, u sklopu POS-a II izgrađeno je ukupno 64 stana u osam zgrada, a građani su kvadrat stambenog prostora platili 8400 kuna po kvadratu. Iz Grada Dubrovnika su poručili kako je stvarna cijena veća od 10 tisuća kuna po kvadratu, te kako su oni snosili tu razliku. Vrijednost investicije je 53 milijuna kuna.