Natrag
18.8.2017 01:17

facebook

twitter

google

rss

dulist

Meštri od glazbe iz obitelji Sagrestano

3.12.2014 @ 22:46 Boris Njavro Ulicama moga Grada
7;7

Podijelite:

Nakon svih godina koje su iza nas, ni svjesni nismo kolika je važnost u puno toga, ali posebno u glazbenom životu Dubrovnika, a očito i šire, obitelji gospođe Dore Sagrestano! Njena braća, Vinko i Đino, ostavili su veliki trag već za svoga života u glazbenim događanjima našeg grada, a uz njih dva, svojim glazbenim stvaralaštvom značajna su i njihova djeca, Vinkov sin Luiđi i Đinova kćer Isolda.

Zahvaljujući gospođi Dori, listamo arhivu njene obitelji koju je godinama sakupljala i sačuvala, kako bi otkrili bar dio te lijepe priče. O njenoj obitelji, njenoj braći, ali i djeliću povijesti glazbe Dubrovnika.

Vinko, meštar od glazbe
Vinko Sagrestano, stariji brat gospođe Dore, nakon smrti oca Luja 1939., kao najstariji sin, koji je već imao svoju obitelj, preuzima brigu o cijeloj obitelji. On je taj koji je preživio patnje i šarlah u Austriji, ali i taj „padre padrone“ obitelji koji ih nakon mjesec dana zbjega u Italiji na početku Drugog svjetskog rata vraća u rodni Dubrovnik! ‘On je bio duša naše obitelji!’ reći će za svog brata gospođa Dora. Iako je završio školu za krojača, od čega je i živio do 1940., Vinko je svoj život posvetio glazbi, te je postao znani dubrovački glazbenik, koji je ostavio veliki trag u glazbenom životu Grada. S velikim glazbenim talentom, samouk, svirao je mnoge instrumente već prije, a i za vrijeme Drugog svjetskog rata; u Dubrovačkoj filharmoniji, Hrvatskoj glazbi i Kurorkestru, vodio je deset godina, od 1926. do 1936. tamburaške, mandolinske, pjevačke i gudalačke sekcije tadašnjeg Radničko glazbeno društva ‘Zora’, bio je kapelnik limene glazbe Hrvatskog glazbeno – pjevačkog društva ‘Gundulić’, ostavivši već prije tog rata veliki trag u dubrovačkim glazbenim događanjima. Iza tog rata, već krajem 1944. imenovan je dirigentom zbora i orkestra tadašnjeg Okružnog kazališta, 1947. postaje članom, a godinu iza i direktorom Gradskog orkestra punih šesnaest godina. Tih godina svira i dirigira u Orkestru, dirigira raznim pjevačkim zborovima, bio je nastavnik limenih puhačkih instrumenata, a kasnije godinama direktor iza rata pokrenute Glazbene škole. Uz to sve, godinama je bio i kapelnik Gradske limene glazbe! Napisao je i nekoliko vlastitih skladbi, od kojih je najpoznatija ‘Himna sv. Vlaha’ za koju 19. veljače 1938. dobiva zahvalnicu uprave Društva za razvitak Dubrovnika i okolice ‘DUB’ s potpisom dr Boža Glavića. Original te zahvalnice gospođa Dora čuva u svojoj obiteljskoj arhivi. Po svemu navedenom, Vinko Sagrestano bio je jedna od ključnih osoba glazbenog života Dubrovnika prije i poslije ratnog vremena. Njegova sestra Dora to potvrđuje i jednom davnom fotografijom, na kojoj njen brat Vinko dirigira ispred crkve Sv. Vlaha na otvaranju Igara pedeset i neke godine. Umro je 1979., nekrolog mu je u tadašnjem časopisu za duhovnu glazbu ‘Sv. Cecilija’ napisao njegov učenik Ivan Bošković, a kao zasluga za sve što je učinio, a očito je puno toga učinio, jedna mala ulica na Montovjerni nosi njegovo ime.

Đino, meštar od glazbe
I drugi, mlađi brat gospođe Dore, Đino Giovanni Sagrestano, rođen 17. srpnja 1923. u Dubrovniku nakon povrataka iz progona obitelji u Austriji, cijeli svoj život vezan je za glazbu. ‘I danas pamtim njegov prvi koncert, 13. lipnja 1940., kvartet koji je osnovao još kao učenik, ‘Quartetto Dalmata’, Đino i profesor mu Francesco Povia na violinama, Mauro Dell’ Olio na violi i Michele Perrone violončelo, evo Vam program te večeri! Kako smo bili sretni kao obitelj, a tek ja!’ – ponosno gospođa Dora pokazuje stari sačuvani dokument jednog davnog vremena. Đino je studirao violinu u Rimu, Zagrebu i Ljubljani, ali je životno bio jako vezan za Sarajevo, gdje je osnovao Sarajevski komorni orkestar, bio koncert majstor u tamošnjem Narodnog pozorištu, te predavao na tamošnjoj Muzičkoj akademiji od 1963. do 1988. godine. Ostavio je veliki trag u glazbenom životu Sarajeva, gospođa Dora u svojoj obiteljskoj arhivi pronalazi novinske članke, zapise, programe s koncerata, puno je hvale tu zapisano za njena brata. Veliki trag ostavio je i u Ljubljani, gdje je svirao prvu violinu u Slovenskoj filharmoniji, kao i u Mostarskom orkestru, a bio je član i orkestra tadašnje TV Zagreb. Ipak, uvijek je bio vezan za svoj Dubrovnik! I on je, kao i stariji brat mu Vinko, imao čast dirigirati Festivalskim orkestrom na Igrama. Godinama je bio i profesor za violinu generacijama naših sugrađana, pa ga se prisjeća i Viktor Lenert, svakako jedan od njegovih ponajboljih učenika. Po sjećanjima njegove sestre Dore, ipak se vratio u Sarajevo, nakon nekih razočarenja u svom gradu, o čemu baš i nije htjela pričat. Njegova supruga Vesna, dugo godina profesorica u srednjim školama, umrla je 2010. a Đino je umro u Sarajevu 1. rujna 2012. godine.
Luiđi i Isolda

‘Na katu naše kuće na Konalu imali smo mali pijanino. Svi smo na njemu svirali, posebno Đino i Luiđi, Vinkov sin. Mala je razlika u godinama među nama, Đino je imao šest, a ja dvije godine kad se 28. svibnja 1929. rodio Vinkov sin Luiđi. Zapravo, nas troje smo se igrali i proveli djetinjstvo zajedno!’ Vinkov sin Luigi Sagrestano svjetski je poznat dirigent, stalno živi u Njemačkoj, a ratne 1992. dirigirao je dobrotvornim koncertom u Dusseldorfu za tada ratom razoreni mu rodni Dubrovnik. Opet iz svoje arhive gospođa Dora vadi natpise o njemu, ponosna je na svog nećaka. ‘Zapravo mi je kao brat, toliko puta smo se tukli, igrali, pjevali zajedno! Evo, poslao mi je ovo; dirigirat će velikim Božićnim koncertom u Dresdenu 13. prosinca!’ Vezanost za glazbu ove obitelji nastavlja se i kod Đinove kćeri Izolde Sagrestano! Ona je znana svjetska balerina, koreograf i voditeljica suvremenog baleta u Stuttgartu, ali i godinama jedna od najpoznatijih učitelja euritmije i dugogodišnja je članica ‘Ese Klink Ensemblea’. S tim ansamblom je 2012. godine vodila radionice u Zagrebu, a trenutno je u Sarajevu, gdje također vodi radionice euritmije. A što je euritmija? ‘Duša zapravo treba naučiti barem što se euritmije tiče, živjeti u tijelu. U euritmiji cijelo tijelo treba postati dušom!’ zapisao je znani Rudolf Steiner na tu temu, jedan od prvih inicijatora euritmije.

Komentari





O autoru: Boris Njavro


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana