Toliko je ‘kriminala’ u Hrvatskoj da bi ga se moglo nazvati razvojnim čudom, a ceh plaća Narod, koji će bijedni moćnici (možda) i zatvoriti u nevidljivu tamnicu ili zatvor pa olakotno, čarobnom bananom, osudu preinačiti u ‘uvjetnu kaznu’ uznapredovaloga dužničkoga ropstva.
Nismo do sada o visokoj politici?
Nećemo ni u ovoj prigodi, nego o Dubrovniku, koji je trenutno svoj. Nadajmo se ne samo zato što su odozgora ‘Treneri’ uzeli ‘time out’ i dopustili da se napokon oporavi od nametanoga ‘napretka’, pa onda opet udri, ne bi li se Grad još više otvarao njima a praznio od nas.
Javio nam se s visoka i gospar Krešimir Macan, koji savjetuje s lijeva i s desna (Josipović, Plenković), ali poučavati i opanjkavati Dubrovnik i građane Dubrovnika. Hvala, NE TREBA!
Evo što nam Macan poručuje: „U gradu je čudna atmosfera, svi bi kao htjeli promjene i razvoj, a kad se nešto pokrene, digne se kuka i motika“.
Kako protumačiti ovu mutežinu od obične, gotovo proste, rečenice.
Uvjeren u to da je vrhunski ‘spinmeister’, ako to jest, podmeće nam (u svom uvodnom obraćanju od dolaska na mjesto Specijalnog savjetnika Predsjednika Vlade) odmah od prve ‘superiorno’, da bi Građani Dubrovnika htjeli promjene, kakve bi im se nametale bez vizije i protivu održivoga razvoja, za korist skupljanja škuda i dukata onih, koji to već rade u svoju, i korist malverzanata, a kontra budućnosti zajednice. Zajednica njega ne briga nego osobenjaštvo interesa.
Janjetine meni, meni… a kostiju evo raji pa se glođite oko obećanoga napretka.
Lako je u Zagrebu s visine u odgovarajućoj koruptivnoj mreži loviti vlastite idealnosti. Iz Grada su neki pošli visoko, ali su i otišli. Mogu gore, i mogu još i više, ali Gradu se prodati prazna tlapnja numizmatičara neće moći nikad više.
Mi smo razvijeni, a s pomoću takvih skoro pa razbijeni. I ne bi, da smo u najzabačenijem kraju turao nam, kao slučajno, kuke i motike u ruke.
E Macane ne ide to tako, prizivaš intelekt, prosvjećenost i renesansu s jedne a predmnijevaš primitivne ‘alatke’ s druge strane da njima ‘razmišljamo’?
Pamet nije privilegija nego obaveza, s toga ne postoji ni najveća ni nadmoćno pojedinačna, nego univerzalna protiv koje se ne može. Nismo mi drugi, ako se namjeravalo karikirati, primitivci od kuke i motike, i ne treba nam taj Vaš, kako ga u konstrukciji osobnog, a ne Vam podvaljenog tumačenja, pravilno nazivate NEKI RAZVOJ?!?, nego nam imponira Slobodni Dubrovnik, koji zna kud će i što će, i kako će se razvijati.
O čemu se u bitnome radi?
I ‘investitori’ i domaće političke onostrane snage se očito nanovo mobiliziraju za naš ‘boljitak’, predvođene onima s Vrha. Do sad je najočitija malverzacija Sanader- Šuica – Bosnić za koju nisu znali ‘naivni investitori’, a toliko im je donijela pogodnosti da je to na razini čuda. Nikoga od onih u nju uključenih, ma kakvom se ulogom pokrivali, ne može nova koža transformirati u janje i opravdati. Možda tek nespretno nastoje prekriti plaštem nevinosti ‘investitore’, ali vjerujte oni znaju i osjećaju što su i kako napravili, i za što, a opravdanja takvoga načina poslovanja i djelovanja nema, čega su oni svjesni.
Stoga, ne ‘olakšavajte’ im ono što bi naštetilo ne samo Vama i nama nego bi plaćale buduće generacije, koje pomalo odseljavaju i iz Grada prepuštajući mjesto nekima drugima, koji tu dolaze također na dug s kamatama, i pitanje je koliko će ga moći trpjeti.
Možda ne vidite niže ali da pogledate vidjeli bi koliko roditelja napuštaju njihova djeca zbog nemogućnosti da žive u Gradu, do duše ‘obgrljena’ EU-Ropskom ‘bez’ granica, koje ne da postoje nego su se preselile u naše domove. Žaloste me ovakvi tekstovi, a i ‘investitore’ ne vesele jer im zaslužene glavobolje ostaju a na žalost i nama, koji za razliku od okorištenih za sitno nismo luk jeli ni mirisali.
I ne samo da žalosti nego je i tužno. Besciljno. Čak i za svirače takvoga kalibra!
Imam neki nepogrešivi osjećaj. Kad bi progovorio jednu riječ viška o malverzacijama odmah bi me na sud dali ali porijeklo imovine onih koji bi me tužili ne bi ispitivali.
Marko Mujan, mag. pol.