DuList IN

LUKA IVANDIĆ ‘Posebna me priča veže uz ribu zvanu Mare’

LUKA IVANDIĆ ‘Posebna me priča veže uz ribu zvanu Mare’

Vjerojatno svi imate određeni hobi u svom životu, no tridesetšestogodišnji magistar ekonomije Luka Ivandić izabrao je upravo podvodni ribolov zbog velike ljubavi prema moru te kao ispušni ventil od svakodnevnih obaveza koje mu posao donosi. Cijeli život je oko mora, pod morem… A podvodnim se ribolovom ozbiljno bavi od 2002. godine.

— Morao sam plivati s velikom perajom pa sam takvu situaciju iskoristio kako bih kupio prvo ronilačko odijelo. Sve je tada krenulo. Nekoliko bliskih prijatelja je već ronilo, no to je sve bilo amaterski. Jednostavno se ukazala prilika da tim oporavkom noge, kupovinom peraje, kupim i odijelo te tako sebi priuštim iskustvo koje nisam dotad – rekao je Ivandić i dodao kako je glavna filozofija podvodnog ribolova selekcija, odnosno love se kapitalci – velike ribe.

— Podvodni ribolov je malo više od običnog hobija. To je za nas podvodne ribolovce više kao način života, ako se s tim dosta ozbiljno bavi. Jednostavno, ovisnost i teško je dočekati vikend kao priliku za odlazak na more. Najlakše bi se tu ljubav moglo opisati citatom poznatog istraživača mora i redatelja Jacques Cousteaua: ‘More, jednom kada baci svoje čari na tebe, zauvijek te drži u svojoj mreži čarolije’. Jako lako se ljudi navuku, ali naravno sve ima svoja ograničenja. Ronjenje na dah je ekstreman sport jer sve moraš obaviti u jednom udahu i vratiti se sigurno na površinu. Puno toga može utjecati na ronioce, od temperature, pothlađenja, nemirnog mora, velikih dubina… I dosta lako se može dogoditi nezgoda ako se ne pazi. Ovaj sport je već dugi niz godina prisutan kod nas, dok je tek u proteklih nekoliko godina dostupnošću opreme i literature doživio značajniju popularizaciju. Podvodni ribolov je najselektivniji od svih rekreativnih sportskih kategorija jer podvodni ribolovac sam odlučuje koju će ribu uloviti. Ne ostvaruju se ulovi malih riba, primjerice kad se lovi mrežom i kad nemate kontrolu što će se uloviti pa puno nedoraslih riba nesvjesno završi kao ulov. Podvodni ribolov je baš ciljana kategorija, svjesno se ide na ribu – naglasio je Ivandić i istaknuo kako se osnovna oprema može nabaviti po povoljnim cijenama, ali kako se ide sve ozbiljnije, potrebno je kvalitetnije se opremiti.

— Tako da govorimo o puno skupljoj opremi. No, trenutno sam na razini da imam sponzore za određene dijelove opreme pa mi dosta dobro dođe u tom pogledu – rekao je Ivandić.

Kad se lovi, nema izlazaka subotom
— Postoje ograničenja i u nekim drugim stvarima, onim privatnim. Ako je vikend predodređen za ronjenje, zna se kako nema izlazaka subotom. Baš se treba tomu posvetiti, traži dosta odricanja. Uspijem se organizirati jer mogu odvojiti vremena za vikend jer sam na neki način neovisan o poslu. Isto tako, zaručnica izađe u susret, dosta je fleksibilna po tom pitanju. I to je dosta bitno – sa smiješkom je rekao Ivandić. Podvodni ribolov se, kako kaže, prakticira u toplijem dijelu godine, od svibnja do listopada najčešće. U zimskim danima dosta su rjeđi odlasci na more, ali naš podvodni ribolovac ipak izdvoji vremena i u hladnijim danima za ribodanima dosta su rjeđi odlasci na more, lov. Tako se za vrijeme najvećih bura voli spustiti pod Konavoske stijene koje su zaštićene od vjetra te uživati u prirodi i moru. A ulov – tada postaje najmanje bitan. Otkrio nam je i na kojim rutama najčešće roni.

Prosječna dubina na kojoj lovim je od 20 do 25 metara

— Većina našeg lova odvija se na potezu od Prevlake do Mljeta. Moram istaknuti kako je ribe iz godine u godinu sve manje, a riba je promijenila svoje ponašanje i prilagodila se situaciji u moru, povukla se na veće dubine i postala opreznija… Postala je jako teška lovina. Iz godine u godinu je potrebno napredovati kako bi se ostvario isti ulov – rekao je Ivandić i dodao kako se okušao i u ribolovu u inozemnim ‘vodama’.

— Bili smo i na izletima na jugu Albanije, i to je bilo jedno zanimljivo iskustvo. Jako je ekstremno roniti jer se radi o ulazu u Otrant, more je kristalno bistro te jako duboko. Moram priznati kako smo očekivali da će biti puno više ribe, ali lijepo je upoznati nove krajeve i podmorje – sudjelovao je na jednom kupu u Herceg Novom gdje je osvojio ekipno drugo mjesto, ali kako kaže natjecateljski tip lova ga ‘ne zanima’.

— To je potpuno drukčija kategorija ribolova gdje se danima pretražuju tereni i uglavnom se lovi riba koja drži svoju poziciju. Jednostavno, riba koju ne lovim u privatnom lovu – kazao je i istaknuo bitno obilježje odnosno pravilo u podvodnom ribolovu.

— Pravilo podvodnog ribolova je da se nikad ne ide sam. Ako se bilo što dogodi, bitno je imati kolegu ili partnera uz sebe kako bi mogao uskočiti i smanjiti opasnost. Pridržavam ga se kad god mogu. Nekad netko i ne može poći sa mnom pa moram poći sam, ali se dosta racionalnije i pametnije roni i ne dovodim se u riskantnije situacije – naglasio je.

Najdraži ulov – ‘Mare’
Već je petnaest godina u ovom sportu, a kao najdraži ulov mu je ‘tvrdoglava’ riba koju je lovio više od deset godina.

— Ima ih više, ali bih kao najdraži trenutak istaknuo ulov jedne kijerne ili kernje kako ju isto zovu. Ulovio sam ju 2015. godine, a prvi put sam je vidio na samom početku mog bavljenja podvodnim ribolovom, točnije 2003. godine. Dakle, radi se o istoj ribi koju sam evo dvanaest godina redovito posjećivao dok je nisam ulovio. Pomalo zvuči nestvarno, ali baš me s njom veže jedna posebna priča. Mi smo ju od milja zvali ‘Mare’. Obično se tim poznanicama, nazovimo ih tako, davaju ženska imena. Puno je tu obilazaka napravljeno i dosta mojih prijatelja je znalo za ‘tvrdoglavu’ Maru koja im se godinama nije dala uloviti. Kijerne žive na određenim dijelovima teritorija i baš su prepoznatljive, individue su i jako pametne ribe. Zanimljivo je dodati kako mijenjaju spol tijekom svog života, tako da su sve odrasle kijerne preko šest odnosno sedam kilograma, mužjaci, ali za nas je ipak ostala Mare – rekao je Ivandić koji nam je otkrio kako su najzahtjevniji ulovi oni na zubatce ‘koji se odvija često na dubinama preko 30 metara’.

— Ovu godinu smo maksimalno išli u dubine do 40 metara i lovili. Ali na to utječe dugogodišnji staž, početnici primjerice rone do maksimalno nekih desetak metra. Prosječna dubina na kojoj lovim je od 20 do 30 metara. Meni je to normalno, postalo je rutinom, dok drugima može izgledati jako duboko. Potrebno je biti fizički pripremljen, tako da tijekom zime imamo posebne treninge. A tijekom sezone svaki vikend ronimo i tako tempiramo određenu kondiciju. Dosta je velika obaveza, ali je i ogromna ljubav. Po meni nema hobija koji se može usporediti s time – kazao je i istaknuo kako postoji dana kad se fizički možda i ne osjeća najbolje, što osjeti po svom tijelu, te nije spreman za te dubine i jednostavno ne roni.

Ako je vikend predodređen za ronjenje, zna se kako nema izlazaka subotom

Kad smo ga priupitali što bi preporučio početnicima i mladim nadama, odgovorio je:

— Po meni bi bitno bilo završiti tečajeve ronjenja na dah gdje instruktori, odnosno uvježbani ronioci na dah, objašnjavaju roniocima početnicima osnovna pravila. Na taj način dobiju podlogu o ronjenju na dah, svim opasnostima koje ih čekaju, fiziologiji koje se događa u tijelu, medicinskim promjenama koje odvijaju tijekom ronjenja… Tako da je to jedna dobra stvar za sam početak. Kasnije je bitno biti što više u moru te je potrebno postupno slušati svoje tijelo i iz godine u godinu napredovati, po mogućnosti, uz starijeg i iskusnijeg ronioca. Ne mogu se preskakati kategorije i stupnjevi. A povrh svega more treba voljeti i iznad svega poštivati te se tako ponašati dok smo u njemu. Potrebno je naglasiti kako se ne smije pretjerivati s dubinama jer život je jedan. Greške su u ovom sportu nažalost – neoprostive – kazao je Ivandić i dodao kako će ovim tempom nastaviti roniti dok mu obaveze dozvoljavaju.

— Kad mi obaveze ne budu dozvoljavale kvalitetnu pripremu, morat ću smanjiti dubinu i sve što ide s tim – kazao je Ivandić, a mi smo ga pitali ima li možda još koja ‘Mare’ koju bi htio uloviti.

— Ima još jedna… Ali godinama nam uspješno odolijeva. Radi se o dobro nam znanoj poznanici na Moluntu, imena ‘Frane’. Sretno živi na komadu terena koji jednostavno ne dozvoljava pristup s nijedne strane da ne budemo uočljivi. Na vrijeme nas primijeti i skloni se u sigurnost svojih podvodnih pećina – otkrio nam je Ivandić, a mi mu želimo svu sreću u podvodnom ribolovu i naravno – dobar ulov.

Pročitajte još

KONAVOSKI DVORI Pirjani teleći obrazi kao ideja za blagdansku trpezu

Dulist

KREATIVNI PRAZNICI U LUŽI Radionica crtanja likova iz crtića na najmlađe!

Dulist

GASTRO MARE Chef Bjelko donosi svoj recept za pečenog kokota

Dulist