Prije nego se vratimo opisu tijeka akcije oslobađanja područja Golubovog kamena, pokušat ću na ovom primjeru pokazati u kojoj mjeri je za istinu i utvrđivanje povijesnih činjenica opasan vremenski odmak od događaja, koji mi povjesničari uvijek tražimo „u ime objektivnosti“.
Mnogo bolnije od teško zamislivog razaranja i pljačke civilnih i gospodarskih objekata te spomenika kulture, bilo je ubijanje, ranjavanje, odvođenje u zatočeništvo i progon stanovništva dubrovačkog područja tijekom srpsko - crnogorske agresije. Do 1. srpnja 1992. godine, kada je otpočela oslobodilačka akcija Hrvatske vojske „Tigar“, poginulo je 75 civila i 136 dubrovačkih branitelja, dok se broj lakše i teže ranjenih popeo na preko 800 osoba.
Svi čitatelji ovog feljtona, a pogotovo branitelji i građani koji su izravni svjedoci i sudionici događaja o kojima sam pisala, mogli su uočiti u kojoj je mjeri dosadašnji izostanak stručnog i sustavnog bavljenja Domovinskim ratom pogubno djelovao, ne samo na utvrđivanje povijesne istine, nego i na naša „najobičnija“ sjećanja.
Pored već navedenih pohvala dubrovačkim braniteljima i građanima, izrečenih tijekom održavanja velike dubrovačke "feste Slobode", general Janko Bobetko je 23. listopada 1992. godine, kao gost u emisiji HTV-a "U krupnom planu", posebno istakao: "Jednom sam već rekao, a sada ću ponoviti, Dubrovnik su obranili Dubrovčani. I ovom prilikom, izražavam zahvalnost i divljenje Dubrovčanima za sve strahove i hrabrosti, patnje i odlučnosti pokazane za vrijeme opsade Dubrovnika."
O veličini i značaju obrambeno - oslobodilačke akcije Hrvatske vojske na Južnom bojištu najbolje govori dolazak državnog vrha na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom 29. listopada 1992. godine u Dubrovnik, te je tada održana veličanstvena smotra postrojbi južnog bojišta u gruškoj luci.
Pored brojnih prikupljenih sjećanja izravnih sudionika i sačuvanih izvornih dokumenata u Muzeju, tijek akcije zauzimanja Vlaštice moguće je rekonstruirati i kroz izvode iz Zapovijedi zapovjednika 4. brigade ZNG od 17. listopada 1992. godine.
Proteklog tjedna je nakon dvadeset godina, onako kako to dolikuje dubrovačkim braniteljima i Gradu obilježen Dan dubrovačkih branitelja, 6. prosinac. Svih dosadašnjih godina, i pored stalnih nastojanja, u prvom redu branitelja i braniteljskih udruga, svjedočili smo brojnim neriješenim pitanjima vezanim za te dane koja su se negativno odražavala na same proslave.
U ovim odmaklim listopadskim danima, pogotovo u vrijeme obilježavanja dvadesete obljetnice značajnih događaja iz Domovinskog rata, naša suradnja i ovaj feljton „preživljavaju“ samo zahvaljujući mom višegodišnjem stručnom radu i teško stečenom iskustvu.
Prije najavljenog iznošenja podataka i dokumenata kojima raspolaže Muzej suvremene povijesti, a svjedoče o brojnom stanju dubrovačkih branitelja do kraja 1991. godine, dužna sam iznijeti još neke podatke o snagama i namjerama neprijatelja, kako bi mogli u potpunosti razumjeti zašto govorimo o njihovoj herojskoj obrani Grada.
Povodom obilježavanja početka srpsko - crnogorske agresije 1. listopada 1991., po našem dobrom starom običaju, ovom kolumnom iznova se vraćamo događanjima iz vremena Domovinskog rata.
Prije nego dovršim načetu i ukratko prezentiranu temu o broju dubrovačkih branitelja 1991. godine, vođena brojnim reakcijama koje je izazvala u javnosti morat ću se vratiti na sam početak feljtona. Naime, reagiranja pokazuju da sam pored objašnjenja razloga pisanja ovih tekstova trebala pojasniti i sam pojam feljtona ili podliska. Dobio je ime radi stalnog mjesta unutar novine na kome se objavljuje, a cilj mu je da na živ i pristupačan način približi široj javnosti određene teme i rezultate, u ovom slučaju povijesnih istraživanja do kojih je ova iznimno važna znanost došla.
Opći uvjeti korištenja
Impressum
Arhiv anketa
Pratite nas:
.jpg)
