Natrag
25.9.2017 17:19

facebook

twitter

google

rss

dulist

JOSIP LELAS Liječnici u Dubrovniku rade samo za stan i hranu. Zato i odlaze

28.8.2017 @ 7:35 Maria Prkut Aktualno

Podijelite:

Tridesetogodišnji Makaranin Josip Lelas specijalizant je ortopedije i traumatologije u Općoj bolnici Dubrovnik, a Medicinski fakultet završio je u Zagrebu.

Na specijalizaciju u Dubrovnik došao je prije četiri mjeseca te se kako kaže ‘polako navikava na život u gradu’. Inače, specijalizacija traje pet i pol godina, a po planu i programu, trebao bi odraditi 22 mjeseca u Općoj bolnici Dubrovnik, a ostatak u zagrebačkim bolnicama. No on se već na samom početku susreo s problemom koji muči brojne mlade i zaposlene ljudi koji dolaze raditi u naš grad. A to je – smještaj.

-Dobio sam dekret iz Ministarstva o početku specijalizacije u ožujku, te sam u travnju morao započeti s radom. Tada nije postojao niti jedan oglas za najam stana, za stalno. Svi oglasi bili su vremenski ograničeni do 15. svibnja odnosno lipnja. Do najma stana jedino je moguće doći osobnim poznanstvima što je dosta teško, posebno u vremenskoj stisci. Čuo sam kako neki specijalizanti nisu mogli naći smještaj zbog čega nisu mogli odraditi specijalizaciju u OB Dubrovnik, nego su morali i otići u vanjske ustanove pa će je možda kasnije odraditi dubrovačkoj bolnici – rekao je Lelas i dodao kako pola njegove plaće pođe na stan u kojem trenutno živi.

-U Dubrovniku je trenutno teško ostvariti pristojne životne uvjete uz mala primanja i visoke troškove. Čuo sam inače kako obećanja o stanovima ‘kruže’ već dvadesetak godina, tako da ne znam ima li išta od toga. Svi vole obećavati, ali dok se nešto konkretno ne nađe na papiru, nemamo prilike to još komentirati – kazao je Lelas i naglasio kako u većini slučajeva u bolnici uglavnom ostaju specijalizanti iz Dubrovnika.

‘Robovlasnički’ ugovori
Kao što napominje Lelas, problem na razini cijelog hrvatskog zdravstva je ‘odljev mozgova’, točnije sve veći odlazak liječnika, što se izrazito osjeti u manjim bolnicama, pogotovo kao što je Opća bolnica Dubrovnik.
-Izdvojio bih primjer svog odjela gdje je trenutno zaposlen jedan ortoped na puno radno vrijeme, a dvojica su u mirovini. U bolnici su još zaposlena dva traumatologa, od kojih je jedan ravnatelj, a drugi šef odjela. Također, na odjelu je jedan opći kirurg koji je tek završio specijalizaciju. Odjel ne može funkcionirati bez vanjskih suradnika koji su često umirovljenici. Sam opstanak i rad bolnice uvjetovan je radom – umirovljenika, što nije nužno loše jer se od njih može dosta naučiti, ali opet pokazuje kakvo je stanje. Dakle, nema dovoljno ljudi i da na redovan rad moraju dolaziti ljudi iz Zagreba, Rijeke, Lovrana – rekao je Lelas i dodao:

-Jedan specijalizant ortopedije i traumatologije je trenutno pri kraju specijalizacije, ali i njega će bolnica teško zadržati ako mu ne ponude neke bolje uvjete. Ne živimo više u socijalizmu i vlada zakon ponude i potražnje i teško da će netko u Dubrovniku raditi za stan i hranu kao liječnik, ako može negdje drugdje proći bolje, dakle samo ako promijeni radnu sredinu – istaknuo je Lelas i dodao kako je dosta specijalizacija u tijeku, ali i to nije dovoljno jer se dugo godina nije vodila briga o planu efikasnog upravljanja specijalizacijama.

-Recimo, bila je pauza od 17 godina da nijedna specijalizacija iz ortopedije nije bila aktivna u dubrovačkoj bolnici, a sad je upravo u Švedsku otišao specijalist u najboljim godinama – naglasio je Lelas. Isto tako problem koji se javlja je, kako naglašava, što su specijalizante bolnice ‘vezale’, kako često znaju nazivati, ‘robovlasničkim’ ugovorima.
-U javnosti su prikazani kao sredstvo prisiljavanja specijalizanata na ostanak u bolnici koja daje specijalizaciju. Sve su financirane sredstvima HZZO-a. Trebalo bi dakle razmišljati o motivaciji liječnika za ostanak, a ne o penalizaciji. Mi smo zapravo jedina struka koja se penalizira zbog promjene mjesta rada. To još jedino postoji u BiH i Srbiji, dok to u ostalim europskim zemljama nije prisutno. Specijalizanti ako promjene mjesto rada, moraju platiti penalizaciju od oko 30 do 40 tisuća eura. Dakle, radimo i izlažemo se svakakvim zračenjima i infekcijama i na kraju smo dužni. Prekovremeno, radimo noću, nemamo slobodne vikende… Protiv toga se mi mlađi liječnici i specijalizanti borimo. Iako su sad reducirani, borimo se protiv bilo kakve penalizacije – rekao je Lelas.

Koja su rješenja?
Lelas smatra kako će se stvari u sljedećih nekoliko godina morati rješavati.
-Vidim tu dobru priliku u smislu da mlađi ljudi koji su na funkcijama, kao što su ravnatelj bolnice i gradonačelnik Grada Dubrovnika, riješe ova pitanja na adekvatan način. Bilo je raznih ideja, ali bilo bi dobro ići prema rješenjima drugih sredina, kao što su ona u Slavoniji i na otocima te su tako zadržali liječnike. A to je pružanje smještaja i sufinanciranje smještaja te ostalim beneficijama. Ima načina kako se može olakšati život – naglasio je Lelas i dodao:

-Ako ne mogu ponuditi već neke materijalne uvjete, postoje drugi oblici motivacije za nastavak rada. Imamo primjer gdje u Slavoniji liječnici dobiju smještaj, plaćene putne troškove… Ne treba izmišljati toplu vodu već se povesti za primjerima koje su drugi proveli i brzo krenuti djelovati. Prošlo je vrijeme ‘razvlačenja’ te teme. Voda je došla do grla i pitanje se mora riješiti – rekao je Lelas. Na pitanje namjerava li se vratiti u Dubrovnik po završetku specijalizacije, Lelas je odgovorio:

-Ako budu povoljni uvjeti, imam želju ostati i raditi u Dubrovniku. Ako ostanu ovakvi uvjeti, ako se nastavi kadrovska devastacija, teško da ću se moći vratiti – rekao je i dodao kako, kao i mnogi kolege, razmišlja o odlasku u inozemstvo, ali mu je trenutno primaran cilj ‘gurati’ specijalizaciju i kako kaže ‘ne pokušava razmišljati toliko daleko’.

RAVNATELJ MARIJO BEKIĆ
Trebalo bi zadržati mlade kupnjom stanova
Od 1. siječnja 2016. do 31. srpnja 2017. sporazumnim je raskidom iz Opće bolnice Dubrovnik otišlo sedam specijalista i dva specijalizanta, a u najavi je još odlazaka. Visoke cijene stambenog zbrinjavanja su ono što nam ne omogućuje prihvaćanje liječnika iz drugih gradova te zadržavanje lokalnih liječnika – kazao nam je ravnatelj OB Dubrovnik Marijo Bekić. — Županija pomaže kroz decentralizirana sredstva, s nešto više od 7 milijuna kuna strogo namjenskih sredstava godišnje, a Grad je uvijek sudjelovao u formi donacija. Gradonačelnik je obećao pet milijuna kuna i deset stanova. To je zanimljivo za ljude iz drugih krajeva Hrvatske, no tu su i ljudi iz Dubrovnika. Mi već iznajmljujemo pet ili šest stanova za liječnike koji se bave deficitarnim specijalnostima, a nisu iz Dubrovnika. Mlade ljude koji nisu iz DNŽ svakako bi trebalo zadržati, omogućiti im kupnju stanova po povoljnim uvjetima. To su prioritetne stvari koje će doći na red nakon rebalansa proračuna. Tih pet milijuna kuna ne bi cijelim dijelom išlo na opremu već da se prilagodimo situaciji po pitanju socijalnih programa – dodaje ravnatelj.

GRAD DUBROVNIK
10 stanova za liječnike
Naš je snažan interes unaprijediti postojeću razinu zdravstvene usluge, kazali su nam pak iz Grada Dubrovnika, koji ističu kako ‘jesu i bit će partner Općoj bolnici Dubrovnik’. — Zato ćemo u proračunu za ovu godinu osigurati iznos od 5,6 milijuna kuna. Ranije ove godine smo već osigurali pomoć u iznosu od 900.000 kuna. Što se tiče programa stambenog zbrinjavanja, Grad Dubrovnik upravo provodi reviziju svih stanova u svome vlasništvu i jasno je da će dio korisnika zbog promijenjenih okolnosti izgubiti pravo korištenja stanova, tako da ćemo najmanje 10 stanova ustupiti za potrebe Opće bolnice Dubrovnik tako da svi oni liječnici koje žele doći i raditi u našoj bolnici u njima mogu stanovati dok su angažirani u Općoj bolnici. Kroz druge modele, poput programa poticajne stanogradnje prvenstveno za mlade obitelji, koji razvijamo, omogućit ćemo i liječnicima kupovinu stanova za što smo spremni sufinancirati dio kamate. O tome smo već vodili razgovore s Hrvatskom liječničkom komorom – zaključuju iz Grada Dubrovnika.

Komentari





O autoru: Maria Prkut


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana