Tri dana ostalo je do završetka glasanja za nagradu ‘Josipa Vancaš – dobrotvorka godine’ među kojima se našla i Dubrovkinja Sandra Sambrailo, a ovdje možete dati i svoj glas.
Naime, sudjelovati možete do 5. prosinca, a kandidatkinja s najviše glasova bit će proglašena dobrotvorkom godine na svečanosti u Muzeju Mimara, 14. prosinca 2016. u 18 sati.
Tekst o Sandri Sambrailo prenosimo u cijelosti:
Sandra Sambrailo, Dubrovkinja koja je cijeli svoj život nesebično podredila radu u zajednici dobitnica je nagrade Grada Dubrovnika „Vlaho Brangjolica“ za volonterku godine.
Članica je Društva za zaštitu životinja Dubrovnik koje se petnaest godina brine o napuštenim životinjama u skloništu na Žarkovici. Prilikom nedavne akcije u kojoj je dio pasa sa Žarkovice, prema nalogu Veterinarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede uz asistenciju policije, usred noći odveden u druga skloništa, Sandra Sambrailo bila je i pritvorena i zadržana neko vrijeme u policijskoj postaji.
Ona je žena koja je sudjelovala u Domovinskom ratu, a danas zbog svoje posvećenosti napuštenim životinjama, poznata je cijeloj Hrvatskoj pa i puno šire. Nakon rata su mnoge životinje lutale po gradu, okupljale se u čopore i napadale ljude što je bio veliki komunalni problem u Dubrovniku.
Sandra je 2001. godine u svojoj Župi dubrovačkoj okupila 50-ak pasa i 20 mačaka, a vodi azil na Žarkovici od 2004. godine, dakle bavi se humanitarnim radom već punih 15 godina. Do sada je udomila preko 1000 životinja koje su našle svoj dom od Hrvatske pa sve do Amerike. O azilu i Sandri se već puno toga zna, međutim manje se zna činjenica da je Sandra podigla kredite kako bi odbačenim životinjima omogućila uvjete preživljavanja. Ona već tri godine praktički živi na Žarkovici kako bi čuvala napuštene životinje u azilu, jer ih ne može ostaviti. Azil nema struje niti tekuće vode. Ona živi za njih tristotinjak, koliko ih ima u utočištu trenutno, 24 sata dnevno, po kiši, buri, temperaturama koje idu od minusa pa do plus 40. Bez ijedne kune pomoći.
Ona je sretna kad spasi jedno malo srce, jednu dušu skrivenu u malom dlakavom tijelu. Ona je alfa njihovog čopora, ona je svjetlo na kraju tunela. Ne samo za životinje, nego i za ljude. Ona ima veliko srce, osoba je koja se u velikoj mjeri nesebično daje što se rijetko može sresti i vidjeti. Požrtvovna je, draga i hrabra žena, koja za sebe kaže da je mala, zaslužuje biti poznata javnosti i primjer drugima. Zbog ljudi i ostavljenih životinja.