Natrag
23.5.2017 16:55

facebook

twitter

google

rss

dulist

Izložba uz 100-godišnjicu

20.12.2011 @ 21:54 Andrea Falkoni Račić Kultura
Izložba uz 100-godišnjicu

Podijelite:

U dubrovačkoj Galeriji Dulčić Masle Pulitika ovog će četvrtka u 19 sati biti otvorena izložba slika Branka Kovačevića u povodu 100-godišnjice njegova rođenja. Izložena su djela iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik, iz više privatnih dubrovačkih zbirki, te iz gradskih ustanova i škola.

Branko Kovačević rođen je 30. studenoga 1911. u selu Zadvarju iznad Omiša. Osnovnu školu završio je na otoku Visu, a gimnaziju u Splitu. Usporedno s gimnazijskim školovanjem pohađa školu crtanja i modeliranja koju vodi Emanuel Vidović. Od toga doba, po svemu sudeći, datira njegova sklonost motivu polumračnih atelijerskih interijera koje je intenzivno slikao sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, do kraja svoje slikarske karijere.
Umjetničku akademiju Kovačević polazi u Beogradu od 1934. do 1938. Nakon toga vraća se u Split. Iste godine sudjeluje na strogo selektiranoj izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti u novootvorenom Domu likovnih umjetnosti (Meštrovićev paviljon) u Zagrebu. Ta izložba označava početak afirmacije mladog slikara.

Godine 1940. odlazi u Novu Gradišku gdje se zapošljava kao profesor na gimnaziji. Ondje boravi do 1943., kada se ponovo vraća u Split, pridružujući se u okupiranom gradu ilegalnoj skupini slikara koju vodi Antun Zuppa. Nakon oslobođenja, u Splitu i drugim gradovima, zaključno sa Zagrebom, Kovačević organizira izložbu umjetnika partizana na kojoj i sam sudjeluje. Slikarsko stvaralaštvo Branka Kovačevića od 1939. do 1941. godine ekspresionističkog je značaja, što vrijedi i za njegove crteže i linoreze iz ratnog razdoblja s pripadajućom  tematikom.

Godine 1945. Kovačević se seli u Dubrovnik gdje postaje kustos u upravo osnovanoj Umjetničkoj galeriji. Tri godine poslije, kada Galerija prelazi na današnju adresu, u palaču Banac, zamjenjuje prvog njezina ravnatelja – Kostu Strajnića. Na mjestu ravnatelja UGD Kovačević je ostao do 1951.godine. U vrijeme rada u toj ustanovi, koja postaje žarište likovnog života Grada, Kovačević slika pretežito dubrovačke i cavtatske krajobraze. Godine 1955. u ekspresionistički duktus svojeg, nikad napuštenog, figurativnog slikarstva, unosi geometrijsku stilizaciju, konstruktivističke elemente. Ta godina smatra se prijelomnom u njegovu radu jer otada slikar postaje sve otvoreniji za slobodniji, sažimajući izraz koji zbog svojeg oštrog konturnog crteža upućuje na nadahnuće vitražem. Nakon te druge faze slikarstva (1956.-1961.), Kovačević radi ciklus pejzaža i skupina ženskih likova iz  rodne Dalmatinske Zagore (1962.-1969.). Paleta je reducirana, a kompozicije stilizirane s gotički izduženim skupinama figura žena ili prikaza planinskih masiva. Slikar sve više usvaja kubistička iskustva prikaza prostora i figure u simultanim vizurama, prije svega, čini se, nadahnut slikarstvom Georgesa Braquea.
Od 1978. pa do kraja života, Kovačević, povlačeći se u mir vlastitog atelijera, opsesivno slika vizure istog tog komornog prostora. Pritom kubističku potku, s elementima vuillardovsko-bonnardovskog štimunga i fovističkih ekspresivnih lapidarnosti, slikar razblažuje titravim sfumatom pasaža pastelom te gotovo poentilistički kratkih poteza koji se u varijabilnoj gustoći i boji prostiru cijelom plohom slike. To su prizori atmosferski gustih i vibrantnih, sjenovitih i splinovitih prostora sobe ili atelijera u kojima su ljudske figure neodvojivi dio ambijenta.

Osim slikarstvom Kovačević se bavio scenografijom i grafičkim dizajnom. Nadalje, pisao je predgovore drugim umjetnicima te objavljivao članke u novinama i časopisima. Godine 1950. sudjelovao je i u osnivanju Dubrovačkih ljetnih igara.
Za života Kovačević je intenzivno izlagao, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Samostalno je, između ostaloga, nastupao u Zagrebu, Dubrovniku, Amsterdamu, Den Haagu, New Rochelleu i Scottsdaleu (SAD), Nürnbergu, Veneciji, Milanu, Firenci, Rimu…
Za svoj rad, i u zemlji i u inozemstvu, dobio je brojne nagrade i priznanja.
O njegovu slikarstvu pisali su mnogi domaći i strani kritičari, među kojima i poznati talijanski kunsthistoričar, teoretičar moderne umjetnosti Lionello Venturi.
Godine 1986. tiskana mu je monografija u izdanju Umjetničke galerije Dubrovnik i Logosa, Split. Branko Kovačević umro je u Krapinskim Toplicama, 1988. godine.

Izložba povodom 100. obljetnice njegova rođenja ostaje otvorena do 5. veljače 2011.
 

Komentari





O autoru: Andrea Falkoni Račić

Profesorica sam povijesti i etnologije, no igrom slučaja, ili sreće, nakon završenog studija počela sam raditi kao - novinarka. I u tom poslu, uz lijepe, ali i teške trenutke, ostala niz godina. Volim kad svojim radom pomažem ljudima velikog srca. U slobodno vrijeme, nije da ga baš imam, čitam, slušam, osluškujem...

Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana