Natrag
19.11.2017 14:52

facebook

twitter

google

rss

dulist

Izgubljeni kontinuitet

7.3.2012 @ 11:52 Varina Jurica Turk 20 godina poslije
2;2

Podijelite:

Teškoće i slabosti izražene u stvaranju Hrvatske vojske, koja nastaje u vrijeme snažnih borbi s agresorom, posebno su vidljive na dubrovačkom području, u prvom redu radi nepovoljnog geostrateškog položaja, žestine napada i vrlo brzog dolaska u potpuno okruženje.

Glavni teret prvog neprijateljskog općeg napada, kao i kasnije herojske obrane Grada, podnijeli su malobrojni dubrovački branitelji raspoređeni u do tada oformljene postrojbe PU Dubrovnik, pripadnici ZNG, Odreda naoružanih brodova Dubrovnik, Satnije COB-a Dubrovnik, odred Narodne zaštite Gruža, te dragovoljci TO Dubrovnik koji su bili uključeni u sastav 116. pričuvne brigade ZNG Dubrovnik. Zapovjedništvo nad svim obrambenim snagama vrlo je brzo od Kriznog štaba općine Dubrovnik preuzelo Zapovjedništvo obrane na čelu s tada dopukovnikom Nojkom Marinovićem koje je osnovano u drugoj polovici rujna 1991. godine.
 
ŽUTE LOPTICE
 

Međutim, u svim navedenim postrojbama, osim Zbora narodne garde koji su činili obučeni i visoko motivirani pojedinci, kroz borbena djelovanja stvarale su se, neovisno o formalnom ustroju uže i kompaktnije borbene grupe često vezane za držanje određenih položaja ili prostora. Takve su bile „Žute loptice“ – branitelji Sustjepana, branitelji Belvedera, branitelji Srđa ili pak prema pripadnosti određenim rodovima i službama kao inženjerci, topnici, vezisti, PZO, sanitet, logističari i drugi.
Samo je prateći razvoj vojnih postrojbi, moguće razumjeti uspješnu obranu Dubrovnika i očuvanje njegove slobode. Bez sagledavanja veličine herojstva dubrovačkih branitelja iz 1991. ne bi bilo moguće od tek osnovane 163. brigade HV stvoriti jednu od najjačih pričuvnih brigada koja je imala značajnu ulogu u akciji oslobađanja hrvatskog Juga

„Oduzimanjem“ dubrovačkim braniteljima 116. brigade ZNG (HV), „gubi“ se uvid u kontinuitet stvaranja postrojbi Hrvatske vojske, ali i u osobni prinos istaknutih pojedinaca. Upravo stoga, datum formiranja 163. brigade HV, 13. veljače 1992. nije ostao zapamćen kao važan i prijeloman, nego je u ratnim i poratnim godinama prigodnim programom i događanjima kao Dan brigade obilježavan osnutak postrojbe ZNG, prvotno 2. bojne 4. brigade ZNG Split, a potom i 11. samostalnog bataljuna ZNG, u Vili Rašica u Lapadu.

Jednako tako „zaboravljen“ je i 24. lipanj 1991. kada je major Željko Pavlović, načelnik Štaba TO Dubrovnik imenovan zapovjednikom 116. brigade ZNG Dubrovnik, kao i imenovanje pukovnika Ivana Varenine njenim zapovjednikom u kolovozu 1991. godine. Takvim načinom dosadašnjeg obilježavanja donekle je ispravljena nepravda, prvenstveno počinjena prema ratnim zapovjednicima svih postrojbi koji su kroz svo to vrijeme davali ogroman osobni prinos stvaranju Hrvatske vojske, a pogotovo stoga što su te dužnosti nastavili obnašati i kroz novoosnovanu 163. brigadu HV Dubrovnik.

Krajem listopada i u studenom 1991. godine, znači neposredno pred 17. studeni, kada je u Metkoviću iznova osnovana 116. brigada HV, u okruženom Gradu već postoje u potpunosti oformljene 1. i 2. pješačka bojna, topničke grupe, protu zračna obrana, vod inženjerije i druge prateće postrojbe brigade, o čemu sam već pisala. Samo je tako moguće, prateći razvoj vojnih postrojbi, razumjeti uspješnu obranu Dubrovnika i očuvanje njegove slobode. Bez sagledavanja veličine herojstva dubrovačkih branitelja iz 1991. ne bi bilo moguće, u tako kratkom vremenskom roku, od tek osnovane 163. brigade HV stvoriti jednu od najjačih pričuvnih brigada Hrvatske vojske koja je imala značajnu ulogu u akciji oslobađanja hrvatskog Juga od polovice svibnja 1992. godine.
 
ZNAČAJ CIVILNE ZAŠTITE
 
Možda je ovo trenutak, kako prateći razvoj Oružanih snaga ne bi u potpunosti zaboravili i ne spomenuli, da se sjetimo djelovanja jednog od temeljnih sustava za zaštitu ratom ugroženog stanovništva – postrojbe Civilne zaštite Dubrovnik, iz koje je dobrim dijelom opremana i popunjavana Hrvatska vojska. Ni ona u vremenu pred otvorenu agresiju nije bila na adekvatan način pripremljena i popunjena, ali je ipak imala u svojim postrojbama 1442 pripadnika iz sastava MZ, 1050 iz radnih organizacija, te 300 iz Grada.

Zahvaljujući Stožeru, na čijem je čelu bio Krešo Milas, pred početak borbenih djelovanja na području općine njeni pripadnici pregledali su i uredili 5500 skloništa osnovne zaštite, više od 6000 skloništa dopunske zaštite, a izrađeno je i oko 13 000 zaklona uz koje su pripremljene daske i vreće s pijeskom.

Pored izrade procjene ratne opasnosti ažuriran je i plan spašavanja pučanstva, te vježbe sklanjanja na znak uzbune i drugi oblici edukacije stanovništva u suradnji i s lokalnim medijima. Brojni vojno sposobni djelatnici Civilne zaštite izravno su se uključivali u oružane postrojbe, a obrambenim snagama dano je i preko 2500 komada razne opreme, više od 70 radio uređaja, te sva raspoloživa vozila i vatrogasna kola.

Uz početne slabosti, vrlo brzo je tijekom listopada 1991. Stožer CZ osigurao zadovoljavajući grupni prijevoz, prihvat i zbrinjavanje prognanika s područja općine u Gradu gdje je tada smješteno oko 15 000 ljudi. Istodobno je u suradnji s Kriznim štabom organizirana evakuacija žena s malom djecom, starijih osoba i stranih državljana iz opsjednutog Dubrovnika, tako da u istom mjesecu brodovima iz luke Gruž odlazi više od 7000 osoba.

Možda je ovo trenutak, kako prateći razvoj Oružanih snaga ne bi u potpunosti zaboravili i ne spomenuli, da se sjetimo djelovanja jednog od temeljnih sustava za zaštitu ratom ugroženog stanovništva – postrojbe Civilne zaštite Dubrovnik, iz koje je dobrim dijelom opremana i popunjavana Hrvatska vojska

Pripadnici Civilne zaštite i vatrogasci istakli su se i u suzbijanju od neprijatelja izazvanih požara, u kojima je već do 7. listopada 1991. izgorjelo oko 200 000 ha površine općine. Samo 6. prosinca, prilikom žestokog napada agresora na Grad, na njegovom širem prostoru u velikim požarima izgorjelo je 20 stambenih objekata, brojni dubrovački hoteli, 180 manjih plovila i 17 brodova, te više od 2000 automobila, a tog dana pri gašenju vatre na hotelu Libertas svoje je živote dalo troje vatrogasaca.
 
OTKLANJANJE PROJEKTILA
 
Moramo spomenuti i postrojbu za otklanjanje neeksplodiranih ubojitih sredstava koja je do kraja 1991. uklonila i uništila 2728 projektila pronađenih na 11 km² slobodne površine Grada, a redovito je provođeno upoznavanje i educiranje školske djece s opasnostima od NUS-a. Izuzetno složene zadaće uspješno su obavljala i odjeljenja CZ za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, pa je tako između ostalog, u Gradu zatrpano oko 5000 kg mesa iz napuštenih stanova. Stožer CZ u sklopu opskrbe pučanstva vodom organizira prijevoz prosječno više od 70 cisterni vode dnevno. Posebno tešku i složenu zadaću imala je i desetina za ekshumaciju koja je tijekom 1991., u suradnji s Crvenim križem, preuzela i 12 poginulih hrvatskih vojnika s područja općine Dubrovnik.

U slijedećem nastavku ovog feljtona vratit ćemo se na događanja koja su prethodila početku oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske i razvoju 163. br. HV, za čijeg je prvog zapovjednika postavljen pukovnik Ivan Varenina, te ranjavanju zapovjednika ZOOD Nojka Marinovića 13. ožujka 1992. i nedugo nakon toga dolaska u Dubrovnik brigadira Veselka Gabričevića.
 
 
Prilozi:
Dio Zapovjedi za osnivanje 163. br. HV, od 13. veljače 1992.
Voda, foto Božidar Gjukić

Komentari





O autoru: Varina Jurica Turk


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana