U utorak navečer obilježio se završetak radova na prezentaciji i konzervaciji arheološkog lokaliteta bivšeg benediktinskog samostana sv. Marije na Lokrumu i 150. obljetnice smrti nadvojvode Maksimilijana Habsburškog.
Benediktinski samostan sv. Marije jedan je od najznačajnijih spomenika srednjovjekovnog razdoblja na dubrovačkome području i usko je vezan za povijest Dubrovnika. Arheološka istraživanja crkve i samostana proteklih je desetak godina financiralo Društvo prijatelja dubrovačke starine, a po njihovome završetku pristupilo se konzervaciji sačuvanih dijelova crkve i samostana i njihovoj prezentaciji javnosti.
Na temelju znanstvenih spoznaja rekonstruirano je glavno pročelje crkve s glavnim portalom te su uređene parterne površine, a obnovljena je i kula na pročelju crkve. Dio je to većeg projekta koji uključuje uređenje i ostatka romaničkoga sklopa što se očekuje u budućnosti.
Ravnatelj Javne ustanove Rezervat Lokrum Mario Tevšić naglasio je kako je doprinos Maksimilijana Habsburškog izrazito velik za stvaranje Lokruma kakvog danas znamo te kako je njegova uloga u dubrovačkoj povijesti kako kaže ‘donekle zanemarena’.
– Ovo je prva faza radova koja traje već dvije godine. Bitno je spomenuti ulogu ljudi koji su tada učinili presudnu sponu Društva prijatelja dubrovačke starine i Rezervata Lokrum, a to je profesor Antun Ničetić i dr. Bruno Šišić. Imali su ideju da se ovaj prostor uredi i to su ‘gurali’ sve do njegove realizacije. Posao nije gotov i onaj dio koji je uključivao otvaranje kule danas nećemo nažalost moći vidjeti. Druga faza uključivat će uređivanje prostora, Mlinice i zapadnog krila. Ali kad uzmemo u obzir kako je ovdje sve bilo u potpunosti obraslo onda je ovo veliko i važno i veliki korak naprijed – rekao je Tevšić.
U ime DPDS-a prisutnima se obratio Toni Kursar, ‘Lokrumaš’ od rođenja, kako je naglasio na početku svog govora.
– Prije 11 godina je krenula obnova ove gustijerne. Također je već pokrenut projekt ‘Fort Royal’ te s veseljem iščekujemo uređenje te tvrđave. Htio bih zahvaliti Rezervatu Lokrum na bezrezervnoj potpori i Zvjezdani Tolji koja je projektantica te se potrudila ovo urediti – kazao je Kursar.
Zoran Zec, član Nadzornog odbora DPDS-a, naglasio je kako ovaj projekt dokazuje kontinuirano služenje društva javnom dobru i zajedničkom doprinosu, ali i očuvanju kulturne baštine i obnovi povijesnog sjećanja. Garancija je to, kako kaže, stalne, sustavne i osmišljene zaštite.
U atriju lokrumskoga samostana dubrovačka arhitektica Zvjezdana Tolja u emotivnom je predavanju zajedno sa svojim suradnicima predstavila nastanak i tijek projekta uređenja arheološkoga lokaliteta romaničkog samostana.
– Razumijete sve emocije koje me sada prožimaju. Doživjeli smo nešto o čemu smo sanjali dugo vremena. Kako ispričati priču o radu na nekom projektu s kojim živiš gotovo dvadeset godina. Kako predstaviti projekt kojim zadireš u slojevito povijesno tkivo. Projekt u kojem je utkano previše emocija i kojem pristupaš sa strahopoštovanjem. Moja dužnost i obveza, u čast ljudima koji nisu više s nama, bez čije inicijative i predanog rada ne bi bilo ni ovog projekta. A to su naši prijatelji i kolege Ivica Žile, Antun Ničetić i Bruno Šišić – naglasila je Tolja te isto tako zahvalila svima ostalima koji su također uložili svoj trud i napor u realizaciji ovog projekta.
Predavanje o nadvojvodi Maksimilijanu i njegovim planovima za Lokrum održao je profesor Dragan Damjanović s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Nadvojvoda Maksimilijan (1832.-1867.), mlađi brat cara Franje Josipa, došao je na Lokrum 1859. nakon nesreće ratnog broda Triton, te je otok odlučio kupiti i urediti u romantičarskome stilu. Iako je na Lokrumu boravio svega nekoliko godina, svojim je uređenjem dao pečat koji je vidljiv sve do danas. Maksimilijan i njegova supruga Charlota imali su velike planove za Lokrum i često su i rado na njemu boravili. Osim preuređenja staroga samostana, uređenja vrtova, pristaništa i izgradnje tzv. Lugareve kuće u Portoču, dali su i izgraditi toranj s terasom, a istodobno su naručili nekoliko projekata daljnjeg uređenja otoka u historicističkom stilu. No, zlosretna je Maksimilijanova sudbina spriječila njihovo provođenje, a njegov umjetnički ukus i snažni interes za povijest, arhitekturu i botaniku doprinijeli su da Lokrum bude važan spomenik historicističkog razdoblja u Hrvatskoj.