Izvijanjem barjaka i spuštanjem barjaka svetoga Vlaha pred Parčevom crkvom zatvorena je ovogodišnja, 1046. Festa svetoga Vlaha, rijetko ovako kratka, no ne i jednako bogata kao dosadašnje, tisuću i više godine vrijedne proslave dubrovačkog puka.
Građani, festanjuli, barjaktari, trombunjeri… Naklonili su se našemu zaštiniku, svetom starcu koji bdije nad Dubrovnikom već stoljećima, našem Parcu, a mi s radošći iščekujemo novu, 1047. festu dogodine. Svima okupljenima obratio se i rektor Parčeve crkve, omiljeni don Toma Lučić.
– U ime Presvetoga Trojstva, svete Bogorodice Marije i našega Parca, svetoga Vlaha, privodimo kraju Festu ki nama dohodi jednom na godište. Ova, ovogodišnja, je zaista ovako veličanstvena – hvala svima koji su se uključili svojim doprinosom da Festa prođe svečano i lijepo, kakva je i bila – kazao je don Toma, vrativši se ‘u školu naših starih’.
-Lijepo je, kažu, ići u korak s vremenom ali isto tako je lijepo i korisno katkada stati i pogledati nase. Gledajući tim pogledom izbliza vidimo detalje, ali ako pogledamo iz daljeg, vidimo cjelinu. Kad je pitanje Dubrovnika, ta cjelina naše prošlosti je takva, da je nije bilo nigdje dalje, a ni bliže. Takva da je teško i u današnje doba dostići taj nivo kulture, taj nivo dobrote, humanosti, ljudskosti kao što je bila ona u Dubrovniku nekad – kazao je među ostalim don Toma, dotičući se nekadašnjih meštara, svih onih ljudi koji su obučavali mlade meštre i usporedivši tadašnje učenje i odnos prema ljudima s onim danas.
– Potrebno je prelistati povijest koju je dobrim dijelom prekrila prašina, pokušati vratiti onu razinu ljudskosti i kršćanstva što nas je sveti Vlaho naučio. Na taj način svjedočiti i danas što je Dubrovnik nekad bio. Želimo da takav Dubrovnik, kakav je bio, ostane. Tako da ga sačuvamo kao ono čime su ga nekoć davno nazvali – hrvatskom Atenom, mjestom gdje se sve lijepo čuje, sve lijepo uči i skladno i lijepo s drugim ljudima živi. Sve nam je to u amanet ostavio sveti Vlaho, kad je izabrao ovaj grad za svoj grad. Neka nam pomogne sačuvati ga i neoštećenog predati generacijama koje dole iza nas. Živio nam sveti Vlaho! – zaključio je don Toma.
Živio sveti Vlaho!