Grad

FOTO „Ljetnikovci Rijeke dubrovačke čine jednu priču“

Ljetnikovac Gučetić Gozze

Rijeka dubrovačka nudi mnogo i oni koje zanimaju ljetnikovci imat će što ovdje i vidjeti i čuti – kazala je prof. dr. sc. Slavica Stojan u današnjem điru ljetnikovcima Rijeke dubrovačke koje je organizirao gradski TZ s ciljem turističkog oživljavanja tog dijela Dubrovnika.

– Rijeka dubrovačka spominje se još u 4. stoljeću pr. n. e. kao Arion, te u 10. stoljeću, kad je Konstantin Porfirogenet spominje kao dio Astaree. Odlazak u Rijeku dubrovačku se dogodio u onom trenutku kad je Dubrovnik sam sebe počeo osijećati gradom – urbsom, a Rijeka je bila ager. Rijeka je služila za odmor, uživanje u prirodi, lov i jedrenje. Bila je idealno mjesto za slučajeve pojave epidemije raznih bolesti. Bila je relativno blizu, a opet dovoljno daleko – istakla je Stojan.

Ljetnikovce Rijeke dubrovačke održavali su vilani, dok su vlasnici uglavnom tek navraćali ili provodili ljetne mjesece. Prve kućištine su se gradile vrlo rano, što se povezuje s dolaskom Benediktinaca u 12. stoljeću, a koji se tu zbog nesigurnosti nisu dugo zadržali, ali su ljude naučili kako kultivirati zemlju.

U 16. stoljeću porastao je stupanj sigurnosti i kuće se počinju preuređivati i nastaju renesansne vile. Osim kasno-renesansnog ljetnikovca Stay i baroknog ljetnikovca Bosdari, svi ljetnikovci su građeni u gotičko-renesansnom stilu.

– Bilo je to prijelazno doba. Europa je sva bila renesansna, Dubrovčani su htjeli da im ljetnikovci budu nalik nekim poznatijima, a graditelji prihvaćali novo. Tako da su ljetnikovci bili kompromis želja investitora i afiniteta graditelja. U to vrijeme postojao je veliki kapital i mogućnost da se taj kapital reinvestira u nešto dobro, sigurno i poželjno kao što su to ljetnikovci – dodala je Stojan.

Niz otvara ljetnikovac danas poznat kao Bobali, a izgradila ga je obitelj Vučinić, koja je u povijesti ostala upamćena kao urotnička, buntovnička i izdajnička. Potom slijedi ljetnikovac Gradić te niz manjih ljetnikovaca, među kojima i ljetnikovac Zamanja, u kojem je najviše vremena provela obitelj Ranjina, rod koji je dao nekoliko pisaca i pjesnika, te ljetnikovac Marina Sorkočevića u ruševnom stanju kod samog škvera u Staroj Mokošici, a u kojem se Ruđer Bošković odmarao i družio s Marinom Sorkočevićem i Orsatom Ranjinom. Zatim i ljetnikovac Đurđević-Gučetić.

– Gradili su ga Gučetići, a u njemu živjeli Đurđevići. Ljetnikovac je bogat i raskošan s tipičnim L tlocrtom i prekrasnom kapelicom. Ima sve osobine vrlo bogato razvijene ladanjske arhitekture. Još prije rata ljetnikovac je imao dijelove namještaja iz renesanse, koje je danas nemoguće igdje vidjeti u Dubrovniku – kazala je Stojan.

Upravo je u tom ljetnikovcu bio zadnji ‘stanak’ dubrovačke vlastele u noći s 18. na 19. siječnja 1814. godine.
– Četrdeset i četiri gorljiva patriota, koji su Republiku htjeli očuvati pod svaku cijenu, tu se okupilo. Najviše je bilo vlasnika ljetnikovaca u Rijeci dubrovačkoj. Nisu znali da se među njima nalazi izdajnik Vlaho Caboga, kasnije jedan od eksponenata austrijske vlasti u Dubrovniku, i svi planovi su im propali – rekla je Stojan te kao posebnost istakla pravilo primogenitalne hereditarnosti.

– Primogenitalnost je dobra jer se može rekonstruirati obitelj, ali nije dobra jer nisu svi članovi obitelji poduzetni. Zato ljetnikovci imaju razdoblja kad žive puninom života i u njima se nešto događa, a ima i razdoblja kad ih ne nalazimo u arhivu, što znači da su bili zaključani – istaknula je Stojan.

Jedan u nizu ljetnikovaca koji se danas našao na ruti bio je i ljetnikovac Bona, poznate dubrovačke obitelji, značajne posebno u književnosti. Ljetnikovac Zamanja bio je u vlasništvu pjesničke obitelji koja se održala do kraja 19. stoljeća.

– Ovo su bila mjesta okupljanja. Na gornjoj bi se saloči razvilo čitanje i recitiranje pjesama, sviranje klavičembala, filozofiranje. Njegovale su se male forme, prigodničarske kolende sa stihovima posvećenima domaćinima kuće, koji nisu bili samo hvaljenje, već su se ‘veličale i njihove malahne neizvrsnosti’, ako je netko ostao usiđelun, volio mlade ženske ili ganjao služavke više nego što je bilo uobičajeno – ispričala je Stojan. Ljetnikovac Zamanja pretrpio je velika oštećenja u potresu 1667. godine, a kamenje s ruševine se kralo u metežu nakon potresa.

Svojom veličinom ističe se ljetnikovac Gučetić, kojeg je izgradio Klement Gučetić u dvadesetim godinama 16. stoljeća. Tipičan je za ljetnikovce onog doba jer se kroz pročelje vidi druga strana ljetnikovca, odnosno kuća se otvara prostoru đardina u potrazi za iluzijom zemaljskog raja.

– Ljetnikovci Rijeke dubrovačke nisu svaki svoja priča, već su povezani i čine jednu priču. Rađeni su od 1520. do kraja 16. stoljeća. U dva razdoblja, kad su mislili da su jako bogati i kad su postali svjesni da nisu jako bogati. Družili su se, ali i vezivali ženidbama, dogovarali brakove, ugovore o mirazu. U ljetnikovcima se skromno živjelo, jer su vlasnici bili škrti, a i nosila se laganija odjeća za odmor – kazala je Stojan.

Đir ljetnikovcima završio je posjetom ljetnikovcu Sorkočević-Skala, gdje je danas smještena ACI marina, te ljetnikovcu Caboga, koji je nedavno obnovljen.

Pročitajte još

RADOVI OD HOTELA MORE DO VILLE WOLFF Zatvara se šetnica Nika i Meda Pucića

Dulist

GRADONAČELNIK U MOKOŠICI Stanovi za mlade i branitelje gotovi do listopada

Dulist

JUTRO NAKON Na policama nema brašna, ulja, antibakterijskih gelova…

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija