Natrag
24.9.2017 09:01

facebook

twitter

google

rss

dulist

FOTO/ DULIST NA ‘NAŠEM MORU’ U čarobnom svijetu morskih bića

31.3.2015 @ 22:52 Dulist Grad
80;80

Podijelite:

Prilika koja se ne propušta – tako bi se ukratko mogao opisati 24-satni radni izlet DuLista s istraživačima iz Instituta za more i priobalje i ekipom s broda Naše More, koji su nas rado pozvali na svoju rutu usred Jadrana.

Tako smo krenuli u osam ujutro, ne znajući zapravo što nas čeka. Laički, znanstvenici su nam pojasnili to ovako: ‘Idemo uzimati uzorke za laboratorij’. Malo ozbiljnije pojašnjeno, radilo se o standardnoj ruti u sklopu uzimanja uzoraka fito, zoo i raznih drugih planktona uz pomoć aparature koju su dijelom dobili u sklopu projekta JASPPER – ‘Joint Actions for Sea Pollution Prevention’, EU/IPA projekta prekogranične suradnje između relevantnih institucija Republike Hrvatske i Republike Crne Gore. Tako su naši znanstvenici iz EU dobili sondu vrijednu čak 30 tisuća eura, koja im pomaže pratiti parametre mora i koja je činila ključan dio istraživanja na Našem Moru.

Ekipa u sastavu Rade Garić, Ana Car, Stijepo Ljubimir, Enis Hrustić, Zoran Jurić, Božo Grmoljez iz instituta, potpomognuti posadom Našeg Mora – kapetanom Đivom Benićem, Stijepom Milovčićem, Vinkom Asićem, Markom Žarićem, Željkom Baćeom, Marojem Gucom, te Davorom Tonkovićem, te dvoje pomalo zbunjenih novinara, krenula je na put…

Bonaca kao nikad prije
Iako se naizgled činilo kako će putovanje biti naporno, s obzirom da su se uzorci uzimali otprilike svaka dva sata bez obzira je li u pitanju dan ili noć, puno smijeha i dobre zabave definitivno nije nedostajalo. Dijelom je za to bio zadužen i sjajan kuhar Vinko Asić, kojemu ni prohtjevi nisu teško pali, pa je trpeza tako bila bogata svih 24 sata, ali i posada koja je osigurala komod kakav se rijetko vidi i na kopnu.

Najčešći komentar bio je kako imamo sreće jer je bonaca išla u prilog znanstvenicima, ali i onima nenaviknutima na ljuljanje broda (koje je potrajalo maaalo više od 24 sata!), a osim detaljnog popisivanja uzoraka, konzerviranja planktona uz pomoć formalina i alkohola, pokoje (slučajno) izvađene ribe iz 1200 metara dubine te nesuđene, nikad uhvaćene lignje, našlo se vremena i za kavu, drijemanje te prepričavanje zgodnih anegdota iz ‘morskog’ i kopnenog života.

Prva posta – nekima sonde, a nekima za ručak! I dok se vade uzorci, Vinko barata namirnicama u maloj kuhinji, Zoran baca guste mreže uz pomoć kojih se hvataju uzorci planktona, a Stijepo, Enis, Rade i Ana marljivo popisuju uzorke. Rade pokazuje i program kojim se bilježi svaki detalj, a koji će u budućnosti pomoći svim znanstvenicima u Institutu koje će zanimati to područje znanosti. Na taj način kreiraju se parametri života u ovim dijelovima Jadrana.

Na prvoj posti Naše More boravilo je nekoliko sati, a onda se krenulo ‘posred’ Jadrana – 55 kilometara daleko od obale, gdje je ekipa dočekala i noć. Mir i tišina, koju je prekidao tek glasni smijeh ‘dežurnih’ i pokoji optimistični galeb, jednostavno se ne mogu opisati riječima. Vizure je nažalost kvarilo smeće, kojeg Jadranu ne nedostaje! S koje god strane gledali, oko vas je samo more, a prekid signala na mobitelima definitivno nam je dobro došao za bolje upoznavanje i razgovor s ovim vrijednim ljudima. Tako smo saznali kako su Rade i Ana zaslužni za otkriće novih vrsta u Jadranu, Rade za plankton Fritillaria Ragusina, prema latinskom imenu Dubrovnika, kojeg je 2010. predstavio s dr. Mirnom Batistić, a Ana za algu imena Cocconeis caulerpacola. Također smo saznali što to točno Stijepo filtrira te zašto je Božo ‘obojao’ more, što nam je strpljivo i potanko objasnio Enis, odgovarajući na sva, pa čak naizgled i ona nebitna pitanja. Ali jednostavno – ova prilika za propitkivanje morala se iskoristiti!

Baci mrežu, skupi mrežu… Ili malo teže?
Ostale poste bile su poprilično slične – baci mrežu, vadi mrežu, skupljaj plankton, formalin, kisik, uzorci, popisivanje, laptop, bacaj mrežu, vadi mrežu… I tako svaka dva sata, na dubinama 1200, 1000, 800, 250, 100 metara i u zoru, pri povratku na dvije ‘gradske’ poste – kraj Kantafiga i u Rijeci dubrovačkoj, tik pred akostavanje, dan nakon u osam ujutro. Čim su nam se ukazale vizure grada, negdje oko 5.30 ujutro, unatoč neprospavanoj noći nekako se nismo htjeli odvojiti od ove vesele ekipe i vratiti u ‘stvarni svijet’.

Iako bi nam za ovu reportažu trebalo barem 20 stranica u tiskanom izdanju DuLista, odlučili smo neke stvari ostaviti skrivene za sjećanje i neku novu rutu Našim Morem, za još jedno nezaboravno iskustvo…

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana