Jes’ da ćemo tamo negdje usred ljeta kukat kako ih je previše, i’će nam na nerve gužva, grist ćemo sve oko sebe što je grad zagušen, ali na Uskrsni je ponedjeljak bilo baš lijepo u Gružu vidjet dva, prva ovogodišnja, cruisera.
Napokon je grad ‘oživio’, počelo se nešto događat. I ono najvažnije, počet će se zarađivat. Ove godine nikad više prijavljenih novih privatnih postelja, u sezonu ulazimo i s novoobnovljenim krevetima u hotelskim jedinicama, otvaraju se restorani, glanca se, piturava. Sređuju se zadnji detalji, osim onog jednog osnovnog i najbitnijeg. Grad, jednostavno nije spreman! Kao da ne postoje njegove komunalne službe i gradske tvrtke.
Grad je šporak, halav. Ma kompletan grad, a ponajviše povijesna jezgra. Vjerojatno se iz Čistoće vode politikom kako je još uvijek vrijeme kiša pa ga nema potrebe dodatno umivat. Nije ni lani jer je cijelo ljeto padala. A to što ulice smrde? Tu nikome ništa. Smeća na svakom koraku, kontejneri u podne i ponoća pretrpani. Redovito se, godinama ranije, znalo podsjetiti građane na komunalne odredbe pri iznošenju kućnog i glomaznog otpada, no očito je ponestalo i volje i entuzijazma, pa se zaboravio odaslati taj javni apel. Naravno, ovdje treba ‘pohvaliti’ baš učinkovite komunalne redare koji mole Boga samo da ne trebaju izaći na teren, a kamoli kazniti onoga tko baca smeće u dvije ure popodne. Ma što bi se oni time bavili, to je ispod njihove časti!
Kad smo kod svijesti građana, a koja je u neposrednoj vezi s komunalnim redarima, bolje reći kaznama, već godinama ne funkcionira niti tzv. prisilno uređenje zapuštenih privatnih đardina i okućnica. Važno je da postoji odluka koja daje za pravo komunalnom redaru najprije dati upozorenje, a ako se nakon toga vlasnik ogluši Vrtlaru dati nalog za uređenje prostora. Nakon toga slijedi globa i račun vlasniku. Međutim, ta odluka ostala je tek mrtvo slovo na papiru.
A Vrtlar… Oni na reprezentativnom mjestu prodaju svoje cvjetne eksponate. Pa, zaboga, kad će se netko sjetiti ukloniti ono Vrtlarove kolibe s Pila??? Najprije, takvom nekakvom objektu nije mjesto na Pilama, a sami uradci koji se izlažu su ispod svake razine struke. Kreativnost im je zaostala negdje u prvoj polovici osamdesetih! Ipak, izašli su radnici ‘poštucat’ leandre i pitospore kako bi se do ljeta rascvjetale. Posadila se koja grastica mačuhica na zelenim otocima u kružnim tokovima i to bi bio kraj priče o hortikulturnom uređenju grada! E da, i svi s nestrpljenjem čekamo povratak ‘visećih vrtova’ na potezu od Ilijine glavice do Kapelice. To senzacionalno i inovativno uređenje bilo je najveći uređivački doseg u Gradu u Vlahušićevom prvom mandatu.
Još da te ‘viseće vrtove’ Vrtlar zalijeva (a ne da se za to sve plaća drugoj privatnoj tvrtki), to bi nekako i imalo smisla, ovako… Ovako sve opet zaudara na pogodovanje. Uostalom, ako to radi netko drugi, čemu je onda Vrtlar na gradskim jaslama!?
A tek infrastrukturno uređenje? O tome se više nema što govoriti. Tu tek upadamo u očaj bez konkretnog rješenja. Ceste su nam toliko jadne i bijedne, a hvalimo se da smo grad s najvećim proračunom per capita. Zahvaljujući njima, turistima, koji su gradskoj upravi postali tek statistički podaci koje treba dobro oguliti, a te silne brojke pojedinaca koje ostvaruju milijunske iznose noćenja i boravaka treba dobro nasamariti i izmusti da ne znaju što ih je snašlo. Da bar istom logikom znaju dio uložiti kako bi nam se opet vratilo. No, očito u Gradu tako stvari ne funkcioniraju. Mi smo Grad, samo za velika kapitalna ulaganja i još veće mutne poslove!
O da, imamo i jedan olakotni detalj s kojim će se pojedinci opravdavati. Ovaj Uskrs dočekali smo nespremni jer znate nije bilo proračuna čime su nanesene teške i ozbiljne posljedice, pa je grad bio paraliziran, pa se nije kao moglo ništa raditi, jer kao nije bilo novaca, jer, jer…
Ma sve su to puste priče i isprazna opravdanja za naivne. Cijeli ovaj posao od krpljenja rupa, šišanja trave, sadnje cvijeća, pituravanja klupa i ograda, pranja grada, sređivanja odlagališta i odvoza smeća… ma sve to spada u tekuće poslove i održavanje gradskih komunalaca. I godinama je riječ o istom obimu i istim zahvatima. I kad je proračun iznosio oko 93 milijuna kuna (1999.) ili 291 milijun kuna (2006.)
Danas smo u 2015., s planiranim proračunom od oko 400 milijuna kuna i nikad nismo bili jadniji. A sezona je krenula. I što drugo nego zatvoriti oči, staviti flaster na usta i poželjet svima dobar urod…
Adio vam