…Zapravo, naslov bi mogao glasiti i ovako ‘Živjele naknade od Dubrovačkog dogovora’. Jer iako pojedinci, poput gradonačelnika Andra Vlahušića, tvrde kako je Dubrovački dogovor prestao važiti i kako je ‘to nešto’ stvar prošlosti (naravno da je poslužio svrsi sa Srđem i UPU-om), hadeze ga sustavno demantira u tome. A ima i dobrog razloga. Dubravka Šuica je postavila, više manje, svoje ljude u različite odbore i njima je tamo dobro. I tako se spona Šuica- Vlahušić, ili obratno plodonosno nastavlja i nadograđuje u svim segmentima funkcioniranja Grada. U konačnici, gledano i s prizemne strane vukovi su siti, a ovčice na broju. Dovoljno im je dati naknade od 1500 kuna, što je očito smisao lokalne politike.
Za početak treba se prisjetiti tri velikana. Tri hadezeove perjanice, tri direktora, Končića u Domoupravi, Ursića u Boninovu i samozatajnog Kacige u Čistoći. Oni su direktori jer su sposobni i kadri bolje od drugih voditi gradske tvrtke, barem oni to misle o sebi.
Šuica je zahvalila na vjernosti, dugogodišnjoj podršci, ljubavi i potpori i Marinku Vlahiniću, Antunu Kisiću, Nikici Anić, nepući Sanji, braći Pavu i Davoru Jančić, gosparu Đuru Marketu, Antoneli Đurđević Bujak… smjestila ih je redom po nadzornim odborima i upravnim vijećima tvrtki u vlasništvu Grada Dubrovnika.
I možda bi se ti ljudi nekako, teška srca, ali nekako odrekli svojih 1500 kuna, da je Franković tako naložio, ali svakako bi nešto teže išlo s Nikom Bulićem. Njega dubrovačka politika održava među živima. U protivnom bi morao sjedati doma i listati stare časopise, prisjećajući se intervjua (sa preplanulim fotografijama s putovanja) koje je kao ministar ili direktor HTZ-a davao novinarima. Ovako, uspio se spasiti od pada u potpuni zaborav. Bulić je predsjednik Gradskog vijeća i tko bi se toga odrekao. Ma on je i predsjednik upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja mada to nikako ne bi smio. Barem je tako naredio njegov glavni stranački tajnik kojeg svi zovu Vaso. E baš taj je zabranio dupliranje funkcija na lokalnoj razini, no Bulić valjda misli da za to nitko ne zna. Tako uz 4500 neoporezivih kuna naknade za predsjednika Gradskog vijeća (mada bi pola trebao svaki mjesec dati tajnici GeVea Nadi Medović koja ga izvlači na svakom Gradskom vijeću), dobiva i 1500 kuna iz Muzeja. Pa malo putnih naloga po odobrenju gradonačelnika za prošetat se do Zagreba i eto smo već na lijepoj plaćici. Zbrinut je za sad, a kako nada umire uvijek zadnja, vjeruje da će mu ovo biti dobra odskočna daska za povratak u neku pravu, visokopozicioniranu fotelju u, recimo, ministarstvu turizma. Kad njegovi dođu na vlast… Lijepo je El presidente sve to isplanirao. I onda se pojavi neki Mato Franković koji priča kako Dubrovački dogovor ne postoji.
No, krenimo redom… Dolaskom Frankovića na čelo dubrovačkog hadezea, u veljači ove godine, odlučio je da za hadezeovce Dubrovački dogovor više ne postoji. Isti onaj dogovor koji je krenuo na inicijativu Nika Bulića, objeručke ga podržao Vlahušić, a blagoslovio sam Karamarko. Ipak, Matovi pobočnici toliko zadojeni ne baš lijepim mislima o Dubi zanijeli su se isključivo bavljenjem kako je diskreditirati i zbaciti s političke scene Dubrovnika. I tako su zamiješali karte, ali tijekom igre zaboravili pamtiti tko je s čime tukao. Zabrzali su. Predsjedništvo gradskog hadezea odlučilo je igrati se ‘visoke politike’ iako vjerojatno niti ne znaju što bi to baš značilo.
A trebali su tek preuzeti prokušanu Gojunovu formulu, koji je povukao težak, ali jedini suvisao potez. Prvi esdepeovac Grada, kad je vidio kako vjetar puše, zatražio je ostavke svih svojih ljudi koje su Vlahušić i Olga M. imenovali u upravne i nadzorne odbore. I samo tim potezom riješio se Dubrovačkog dogovora. Njega da, no ljage s esdepea što je sudjelovala u toj šaradi, još uvijek ne. To je ipak proces kojeg moraju birači procesuirati.
Odlučno i bez oklijevanja traženjem ostavki na sve te funkcije u koje su Vlahušić i Šuica ugnjezili hadezeovce Franković bi se riješio većeg dijela problema. No nije. I time je počinio prvu i za sad najveću pogrešku, i dojam da je hadeze ne samo u Dubrovačkom dogovoru već participira i u Vlahušićevoj vlasti, ne može nikako demantirati.
A on, Andro Vlahušić sjedi i samo se smije. Ima i zašto…
Adio vam