Natrag
23.8.2017 17:49

facebook

twitter

google

rss

dulist

DORIS RAGUŽ Volim iz ljudi izvlačiti i prikrivene i neprikrivene emocije

30.11.2014 @ 22:28 Dulist dulist IN
4;4

Podijelite:

Poznata dubrovačka fotografkinja Doris Raguž na putu je da živi svoj san. Kako se odlučila za ovaj poziv, koji su joj uzori, što studira, gdje rado provodi vrijeme i još mnogo toga otkrila nam je na kavi u pauzi između posla i snimanja.

Kad si se počela baviti fotografiranjem?
Kad sam dobila prvi mali digitalac za krizmu od svojih roditelja, prije sedam godina. U početku sam slikala cvijeće, drveće, bla bla… Zatim me prijateljica iz razreda pitala hoću li je probati slikati. Odradile smo snimanje i onda su druge cure pitale i tako se nastavilo. Zapravo sam samouka. Portreti su mi super, zakon mi je fotografirati ljude, malu djecu, ali zapravo mi je moda u centru. Ne volim puno ceremonijalna namještanja jer iz njih ne mogu ništa izvući. Kad sam dobila fotoaparat nikad nisam ni pomislila da bih se time mogla baviti. Ali nakon par snimanja sam skužila da je to to. I od prvih početaka nastupa moja samokritičnost, tako da ja sama sebe već nekoliko godina samokritiziram.

Zamišljaš li fotografiju kao posao?
Da, definitivno jednog dana želim zarađivati od fotografije. Mislim da se čak i u Hrvatskoj može živjeti od toga, poznajem neke cure u Zagrebu koje baš žive od toga. Ali faks sam prvenstveno upisala da budem sigurna, jer je u Gradu lako pronaći posao. O ponuđenim uvjetima ovisi hoću li pristati raditi za neku kuću , ali na kraju krajeva, zašto ne? Sve zavisi o količini i kvaliteti posla, financijama… Ukoliko bih potpisala s jednom kućom i ne bi mi odobravali suradnju s drugima, to bih bio presudan razlog zbog kojeg bi odbila tu ponudu. Kad s nekim potpišete, oni vas na neki način ograničavaju.

Imaš li uzora u fotografiranju?
Super mi je rad fotografkinje Jelene Balić, ona mi je mrak, također mi se sviđa rad Mladena Šarića, koji mi je među omiljenima.

Gdje pronalaziš inspiraciju za fotografiranje?
Listam Vogue, Elle, kopam po ormaru, ali često i s modelima dogovaram scenu. Ponekad kod modela odmah vidim što definitivno s njima ne bih radila, baš vidim ‘u faci’ za što mi je. Pejzaž me toliko ne interesira, pokušavala sam fotografirati munje, ali mi je nakon 20 minuta dosadilo. Uskoro ću krajem mjeseca imati fotografiranje, bit će tri cure, nešto malo kompleksnije, nešto što nismo do sad radili. Najčešće imam ideju pa prema njoj tražim cure, ali nije rijedak slučaj da je proces obrnut. Uvijek se trudim stvoriti priču od fotografija. Najmanji mi je problem pronaći curu, a najveći je problem lokacija. Možda ih jednostavno nisam obišla dovoljno. Treba ih samo pronaći.

Pomaže li ti netko prilikom snimanja, imaš li ekipu ?
Zasad je sa mnom šminkerica, koja je uglavnom i zabavljač modela, ona ih opušta. Polako sastavljam ekipu, jer snimanja postaju sve zahtjevnija za jednu osobu.

Koristiš li Photoshop za obradu fotografija?
Inače ga ne koristim puno. Ponekad maknem ako ima neka ‘pufica’ na licu ili cura nije počupala obrve. Uglavnom ga koristim za kontrast, promijeniti boju ili izrezati sliku, u pravilu ono najosnovnije. Ne volim mijenjati izglede modela. Prije nego objavim sliku posavjetujem se s modelima.

Tko ti je najveća podrška?
Roditelji su mi velika podrška. Kupili su mi prvi fotoaparat i rekli su mi: ‘Snalazi se kako znaš’. Uvijek se hvale mojim radom, mama pogotovo. Iako, nedostaje pozitivnih kritika. Komentari na Facebooku su uvijek super, htjela bih da ljudi više komentiraju što im se u radu sviđa ili ne sviđa. Lajk ne znači ništa, generalno fali komentara. Često na snimanju prekinem fotografiranje jer imam krcato dobrih slika tako da ne mogu odlučiti koju ću fotografiju izabrati. Kad se ne mogu odlučiti oko fotografije posavjetujem se s obitelji, momkom ili modelom. Momak je također umjetnik. Podržavamo se međusobno, ali ne da mi da ga fotografiram.

U rujnu je održana tvoja prva izložba. Jesi li zadovoljna rezultatima?
Bilo je dobro, kiša nas je malo zeznula pa nije bilo ljudi koliko sam očekivala, ali bilo je dobro. Dvije trećine fotografija su već bile napravljene, a jedno ili dva snimanja smo odradili naknadno za izložbu. Prijatelj koji je surađivao s Turističkom zajednicom u vezi svojih projekata došao je na ideju. Kada smo shvatili da imam dosta fotosessiona u Starom gradu, sastavili smo plan, predstavili ga i oni su se oduševili. Sve je financirala Turistička zajednica. Dogovor i same pripreme trajale su oko četiri mjeseca. Planiram još neku izložbu, ali problem je prostor. I svakako ne bih opet isto, sad bih nešto novo.

Koju bi ideju izdvojila kao jednu od zanimljivijih?
Jednom mi je pala ideja da nađem četiri para blizanaca i slikam ih skupa. Našla sam male curice, tinejđerice i htjela sam starije gospođe. Međutim, nisu bile baš zainteresirane. Nema pravila u inspiracijama.

Je li ti se ikada dogodilo da te netko odbije za fotografiranje?
Dogodilo mi se par puta. Jednostavno im se ne bih svidjela ideja, da nisu taj tip. Zahvalim im se i javim im se za neko drugo snimanje. Imam više problema kako da ja njih odbijem. Jednom se cura uopće nije javila. Tako da je snimanje koje je trebalo biti sa dvije cure odradila samo jedna. I dan danas mi se ta djevojka nije javila.

Jesi li zadovoljna sa trenutnom situacijom u svom životu?
Svakako, prezadovoljna sam jer sam odmah nakon izlaska sa fakulteta pronašla posao. Ali što se tiče fotografije, mislim da nikad neću biti zadovoljna. Uvijek hoću još!

Živiš li svoj san?
Ne još. Postoji nešto što već duže vremena želim ostvariti, nešto što u Gradu još nema. Ali, sve će doći s vremenom, ne treba žuriti.

Koje ti je najdraže snimanje?
Posljednje, na kojem smo koristili kostursku glavu. Bilo je pred zoru, oko pet sati ujutro. Oluja se spremala. Baš je bilo dramatično. Model je bio polugol i svi smo pokisli. Volim takve foto-avanture. Radila sam par projekata lude sedamdesete, sa starim kombijem, zatim sa motorom. Moj tata je vozio motor, mi smo iz auta fotografirali. Bilo je super.

Kako se ti osjećaš ispred objektiva?
Grozno mi je kad me neko fotografira, ne volim biti ispred objektiva. Ali sama sam se slikavala i to mi je ispalo super. U nedostatku modela ili kad zamislim nešto što ne mogu nekome pokazati kako da napravi, odlučim slikati samu sebe i mogu reći da je to ispadalo dobro. Postavim fotoaparat na stativ i onda 10 sekundi trk na poziciju i namještam se!

Jesi li zadovoljna ponudom događanja u Gradu, posebice za mlade?
Mislim da se Grad može više iskoristiti. Ali uvijek postoji netko tko to koči. Evo, kad je bila moja izložba nisu htjeli tiskati plakat jer je bio premoderan. Dosta sam stvari propustila jer događanja nisu dovoljno oglašena. Što se tiče ponude za mlade, najveći problem je nedostatak mjesta za izlaske. Slušam stari rock and roll, zapela sam u 60-ima i 70- ima i ne mičem se odatle. Najčešće me se može sresti u Exita, ali sad sam otkrila i Buzz pa i tamo često zalazim.

Što ti se najviše sviđa kod fotografiranja?
Najviše mi se u fotografiranju sviđa što mogu složiti svoju modnu priču i svoj svijet. Volim se ponašati kao da radim za neki časopis. Dosta puta su cure ostale iznenađene što sam izvukla iz njih. Nisu mogle vjerovati da mogu tako izgledati. Volim iz ljudi izvlačiti i prikrivene i neprikrivene emocije. Svakako mi je draže raditi za profesionalnim manekenkama, ali radim i s amaterkama. Upoznala sam puno cura i s nekima sam postala odlična prijateljica.

Prvostupnik si knjižničarstva, zašto si se odlučila upisati baš taj studij?
Upisala sam jer je zvučalo zanimljivo, ali nisam znala što me sve čeka. Knjižničarstvo kao faks zapravo je vrlo kompleksno. Učimo informacijske sustave, samo funkcioniranje knjižnice, informacijsku tehnologiju, metapodatke, baze podataka… Kad tako pogledate, fakultet više sliči na fakultet računarstva, nego knjižničarstva. Da se mene pita, ne bih nastavila s fakultetom, ali kako sve danas ide – morat ću. Ove protekle tri godine, fakultet me dosta kočio u razvijanju hobija, ali sad kad je i to prošlo, napokon imam više vremena za ono što najviše volim.

Jesi li trenutno zaposlena?
Da, dobila sam posao u struci. Na zamijeni sam godinu dana u školskoj knjižnici, tako da mi je to super došlo s obzirom kako pauziram godinu.

Imaš li u planu upisati Akademiju?
Ne, ne bih to nikad upisala. Ne želim uvrijediti ljude koji to studiraju, ali ne bih htjela da me netko uči kako raditi. Trenutno pohađam tečaj Specijalista za digitalnu fotografiju i obradu, ali čisto da pohvatam tehničke stvari. Učiti koncepte, kako slikati određenu fotografiju ili nešto slično nema smislila. Kao da me netko postavlja u nekakav okvir.

Razgovarale: Laura Rakuljić i Klara Špančić
Foto: Laura Rakuljić i Klara Špančić / arhiva Doris Raguž

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana