Natrag
22.8.2017 13:20

facebook

twitter

google

rss

dulist

‘DA, DRAGA’ PUNI GLEDALIŠTE Kad se publika zaljubi u predstavu

14.6.2015 @ 13:36 Mia Njavro Kultura
4;4

Podijelite:

Studentski katolički centar Dubrovnik, SKAC, došao je u ‘žižu’ javnosti od trenutka kad je u Kazalištu Marina Držića premijerno izvedena predstava ‘Da, draga’.

S prepunim teatrom i mnoštvom ljudi koji su strpljivo stajali na nogama, pa čak i u ložama, dok se izvodila premijera, bilo je već jasno da se radi o hit – predstavi. Svaka iduća izvedba toje i potvrdila, a preko 1200 ljudi koje je pogledalo nekoliko izvedbi samo potvrdilo popularnost i pogodak kojeg je stvorio trojac iza ‘Da, draga’.

Pod redateljskom palicom Tomislava Tomičića, te uz vrhunske glumačke talente Ivana Perića i Krešimira Puljiza, komedija u kojoj ova dva mladića glume supružnike, obitelj koja iz BiH dolazi u EU, pogođen je recept za dobru zabavu i britki, ‘svakodnevni’ humor.

Krešo i Ivan dolaze u Hrvatsku u potrazi za boljim životom, a njihove međusobne odnose i situacije u kojima se pronađu oduševljavaju publiku iz izvedbe u izvedbu. Koji je recept uspjeha, otkrio nam je ovaj uspješni trojac, za početak sam redatelj Tomislav, inače policijski službenik u postaji dubrovačke pomorske policije.

– Kako sam u vijeću SKAC-a, dobio sam zadatak osmišljavati neki zabavni program, igre, predstave bilo što. Međutim, vidio sam da se često ponavljaju iste stvari, tako sam inspiraciju potražio, i pronašao, u seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’, koja je često na televiziji i hit je, te stvara interes kod mladih. A osobno sam gledao i stare sarajevske ‘Audicije’, pa smo ukomponirali dijelove toga, a dijelom se na predstavi improvizira, što njih dvojica jako dobro odrade – ističe Tomislav, koji dodaje i to kako je ideja, s njegove strane, bila pokušati animirati ljude da se druže i zabavljaju, rade ono što vole.

– Volim raditi nešto što nisam imao prije priliku raditi. Volim avanture, čak bih se sad usudio i snimiti neki film, s ovakvom ekipom, jer stvari koje volim želim odraditi, baviti se njima. Za to ću se truditi maksimalno, a inače, kao niti sad, nisam nekome iznio ideju dok nemam prave temelje za to – napominje Tomislav.
– Jednostavno, Ivan i Krešo vole glumu i to im je omogućeno – dodaje Tomislav, kojem saznajemo i nadimak, Ruđe.
‘Suprug’ i ‘supruga’ dodaju i to kako je cijela priča krenula.

– Nas trojica se znamo jer živimo blizu, a neki od nas su i prvi susjedi. Priča je u tome da je Ruđe meni došao s idejom predstave, a sva trojica smo se povezali i na ideju smo došli u studenom prošle godine. Biskupija je odlučila raditi predstavu i oduševili smo se idejom. ‘Skompali’ smo se i mogu reći da smo se tek preko predstave zapravo upoznali – kaže Ivan.

Jesu li vam ovo prva glumačka iskustva? – pitamo ih.
– Bio sam prošle godine na Akademiji dramskih umjetnosti i čak sam prošao i u uži krug. Radim honorarno i za Kazalište, tako da imam iskustva u kazališnim vodama – kaže Ivan, dok Krešo dodaje kako je prvi put zaplivao glumačkim vodama prošle godine.
– Sudjelovao sam u jednoj predstavi koja je bila u sklopu katoličkog susreta mladih ‘Priča o Ruđeru’, kao maturant. To mi je bilo prva prava predstava na stageu, pred širom masom. ‘Da, draga’ mi je druga,ozbiljnija, veća, zanilmjivija predstava – dodaje Krešo.

S obzirom da je ‘Da, draga’, prava, istinska komedija, u njoj puno bolje prolazi kad muškarac glumi ženu. Krešo je to – pogodio.
– Da smo mogli naći i glumicu da glumi supruga, to bismo i učinili, ali imali smo malo vremena, a glumačka ekipa je svakako izvrsno pogođena – uključuje se Tomislav u razgovor, dok Ivan kroz smijeh dodaje je kako njegova ‘supruga’ Krešo ‘vazda znao zakreštati da se i žena posrami’.

– I kroz djetinjstvo sam stalno nešto imitirao, glumio, vidio sam da imam sposobnost nekakve modulacije glasa. Zato mi nije bilo teško proizvoditi tijekom cijele predstave visoke ženske tonove, jer sam se ionako bez problema bavio time, te sam se u to upustio u ovoj predstavi dočaravajući ženu. Mogu sat vremena držati ton – kroz smijeh će Krešo.
Predstavu je dosad pogledalo preko 1200 ljudi, što je izvrsna brojka, ako niste među njima, radnju vam nećemo otkrivati do kraja. međutim, ekipa iz SKAC-a kaže kako im nije osnovni cilj ‘napuniti gledalište.

-Poanta cijele ove priče jest uključiti mlade ljude u rad, želimo ih animirati da se pridruže i da se nemaju čega sramiti. U SKAC-u ima više sekcija kojima se mogu baviti – edukativna, duhovna, zabavna, medijska, kreativna… Za svakog ima ponešto! Radi toga je rađena predstava. Ako bude novih ideja, tražimo ideje, slobodno nam se javite, radit ćemo još ovakvih predstava ako bude prilike – zaključuje veseli trojac uz poziv da im se pridružite na nekom od idućih projekata…

Komentari





O autoru: Mia Njavro

Diplomirana novinarka i magistrica komunikologije. U slobodno vrijeme pišem, u radno vrijeme pišem. Prestala sam skupljati salvete, a najčešće se bavim temama od životne važnosti, kao što su filmovi, glazba i društveni mediji.

Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana