Već duže vrijeme želim otići na neko daleko putovanje. Nikad nisam bila u Aziji, pa rekoh, zašto ne bi moja novogodišnja destinacija bio Thailand – kad volim i hranu i masažu?
U 17 dana i 16 noći, koliko sam bila na Thailandu, išla sam 13 puta na masažu. Thai masaža mi je potpuno otkriće – koriste cijelu svoju težinu da te dobro izgnječe, rastegnu i pokrckaju sve kosti. Osjećaš se k’o leptirić nakon toga, pozlatile im se ruke. Ovisno o lokaciji, masaža od 60 minuta košta između 30 i 50 kuna.
Tko o čemu? Đina o hrani. Zanimljivo je kako nigdje ne možeš kupiti kruh (nemaju pekare!) i mijeko i trebalo mi je nekoliko dana da to prihvatim. Pojela sam ne-znam-koliko pad thai-ja (noodle s povrćem, kozicama, začinima i indijskim oraščićima) i riže u svakakvim varijantama, a voće mi je na nos izlazilo. Stvarno je prefino i imaju svakakvo egzotično voće za koje nikad nisam čula – maracuja, zmaj voće, magosteen… Durian je voće koje mi na tri mjesta nisu htjeli prodati, onda sam više i zaboravila pitati. Navodno toliko smrdi zato u svakom javnom prijevozu, liftu, hotelu, baš svugdje ima znak zabrane tog voća. Slika kralja i znak zabrane duriana su načešći elementi svakog prostora. Kult štovanja kralja toliko je izražen da smo još prije puta smo bili upozoreni kako je najbolje kralja niti ne spominjati. Tako da smo samo gledali njegove fotografije u svim veličinama i razinama očuvanosti na svakom koraku ove Kraljevine.
Bangkok, glavni i najveći grad Kraljevine Thailand, broji preko 8 milijuna stanovnika. Taj grad uopće ne spava, uvijek je buka, auti na cesti, peteročlana obitelj se vozi na jednom motoru, prenose hranu, madrace, bačve s nekom smrdljivom tekućinom stoga me iznenadilo da se svi klubovi zatvaraju u 2 – 3 ujutro. Onda sam saznala kako je prije nekoliko mjeseci vojska preuzela kontrolu nad zemljom zbog velikih nemira i demostracija, što je već 12. put od 1932. kad je Thailand postao kraljevina. Kažu da je zbog toga sad puno bolje stanje u zemlji iako meni djeluje kaotično da ne može kaotičnije. Dobro, vjerojatno može, tamo u Indiji i sl., ali to tek trebam otkriti…
Većina ljudi na Thailandu je budističke vjeroispovijesti čija je osnovna premisa skroman, gotovo prosjački način života stoga njihovi svećenici žive isključivo od onoga što im se pokloni i ne bi trebali sami ništa posjedovati pa čak ni kuhati ili, primjerice, ubrati jabuku sa stabla … Kad vidiš vidiš jedan-dva budustička hrama kao da si ih vidio sve. Dobro, ja inače nisam baš ljubitelj klasičnog razgledavanja tako da sam se više zadržala na ulicama Bangkoka pokušavajući pronaći lokalnu osobu koja bi mi pričala o životu na Thailandu. Tu se nisam usrećila jer thailandsko znanje engleskog počinje i završava s riječima: “fruit shake, suits, tuk-tuk, massage, pay now, finished”, ali sam bar pekla meso s lokalcem. “Street food” je preukusan i svakako ga treba probati! Doduše, djeluje nehigijenski jer se jede uz promet, automehaničarske radnje, kanalizaciju. Opcija za rješavanje potencijalnih stomačnih problema je čašica rakije na kraju dana i sutra opet na “street food”!
U očajničkim pokušajima da pronađem lokalnu osobu koja kako-tako priča engleski, poslala sam preko 20 zahtjeva na couchsurfingu, neki su odgovorili nešto nesuvislo i ništa od toga. Međutim, ne odustajem od ideje da jedna od sljedećih sezona Kauč-surferice prozuji i Thailandom. To treeeeba snimiti!
Pažnja! U očima Thailanđana si odmah bogataš ako si bijelac, tako da ti sve žele naplatiti 300 puta više (ali za sve se možeš cjenkati i ako ti se da, dobiti presmiješno nisku cijenu), a posebno taksije i tuk-tukove. Tuk-tuk je sklepano prijevozno sredstvo u kojem imaš više šanse poginuti. Vožnja je super doživljaj dok ne naletiš na ludog vozača koji se s nas četvero putnika non-stop diže na stražnje kotače i pritom misli da se ludo zabavljamo.
Khao San Road je najpopularnija ulica u Bangkoku i na svakom koraku nude gluposti koje ti ne trebaju. Doduše, mi smo se zaintrigirali za ping pong show i rekosmo ‘ajde’. U najkraćim crtama – prostitutke izvode svakakve vratolomije sa svojim vaginama – zvižde, lansiraju banane, buše balone, pušu svjećice na torti, izvlače britvice (da, prave britvice!) itd. itd. B-i-z-a-r-n-o. Bangkok je totalno bizaran grad. Vrijedi ga vidjeti, ali nakon 4-5 dana, moj je savjet, bježi negdje drugo.
Bijeg na Lantu i party na Phuketu
Tako sam otišla na otok Lantu, pošteno se odmorila i iskupala, trčala po 10-kilometarskim pješčanim plažama i išla na jednodnevne izlete na susjedne otoke. Izdvojila bih Koh Rok koji izgleda nestvarno. Predivne plaže s bijelim pijeskom, azurno more i potpuno drukčiji podvodni svijet. Išla sam roniti i vidjela Nema s obitelji! I Dory (plavi Nemov prijatelj) i Tada (žuti Nemov prijatelj). Bilo je skroz neobično kupati se u oceanu za Božić, a novogodišnji ukrasi na 35 stupnjeva totalno gube smisao koji je tijekom godina u mojoj glavi povezivan sa snijegom, hladnoćom i tonom masne hrane. Partijanerski otok Phuket, moja zadnja destinacija, je manja verzija Bangkoka, opet te na sve strane vuku da nešto kupiš, u 15 minuta koliko sam bila na plaži ponudili su mi kukuruz, jet ski, masažu, sunčane naočale i pečeno meso. Kad se izostavi to konstanto napastvovanje, Thailanđani su simpatični i djeluju sretno – stalno su nasmješeni i kad zeznu stvar te se krenu klanjati i ispričavati, ne možeš nego nasmijati se. Ovisi koliko vremena imaš, putovanje unutar Kraljevine može biti naporno i skupo, ako ne bukiraš karte još iz Hrvatske stoga mi se jako svidjelo što smo mi promijenili svega tri osnovne lokacije (Bangkok, otoci Lanta i Phuket) i onda išli na jednodnevne izlete. Jahanje slona i kajaking oko mangrove šume bih izdvojila kao zanimljive aktivnosti. Tijekom kajakinga imala sam bliski susret s majmunom. Ukrao mi je hranu i obavio veliku nuždu na mom stopalu. Naviknuli su da ih ljudi hrane i pritom su još bezobrazni. Nisam se uopće snašla, ali da mogu vratiti vrijeme, dobio bi veslom po tamburi. Thailand je predivna zemlja u kojoj je zapad učinio svoje i sad se njihova kultura svodi na to da pokušavaju opeljušiti bijelce i pritom nemaju nikakvog takta. Valjalo bi se vratiti i istražiti ne tako turistički orjentirana mjesta jer vjerujem da bi se tamo mogao osjetiti pravi duh te posebne azijske zemlje. Sljedeći put kauč-surfam na Thailandu makar se postavila na trepavice!
