Lutkar je simbol povijesti, svega prošlog i izgubljenog, idealizma i pomalo romantizma kojeg susrećem nekoliko puta i koji mi priča o povijesti Hrvatske i cijele regije, često se pritom služeći marionetama

Lik Vražice sam stvorio na osnovi susreta s vrlo iritantnom djevojkom u Zagrebu s kojom sam poslije postao prijatelj i ona je stvarnost, pragmatizam i po vlastitim riječima nacionalist koja će reći stvari o kojima se javno ne govori

Moj je lik je stekao dojam da je Dubrovnik istovremeno simbol slobode i zatvor čija me svijest o civilizaciji zaintrigirala. Tu sam smjestio i scenografiju u kojoj umire Lutkar. To poglavlje sam smislio u šetnji gradom i još uvijek me brine

Piše: Marko GILJAČA

Snimio: Zvone PANDŽA

Knjiga „Lutkar i vražica" belgijskog pisca Johana de Boosea u kojoj autor piše putopisnu fikciju na putovanju kroz Hrvatsku, predstavljena je prošlog tjedna u hotelu Bellevue. Promocija je organizirana u sklopu regionalnog susreta Francuskih alijansi kojem je domaćin Francuska alijansa iz Dubrovnika, a upravo je u njihovoj organizaciji de Boose u studenom 2007. godine boravio u našem gradu, u sklopu Programa razmjene pisaca između Hrvatske i Belgije.

Kao rezultat tog boravka nastala je ova knjiga, izvorno naslovljena „De poppen speler en de duivelin" koja opisuje njegova putovanja po Hrvatskoj i susjednim državama, te doživljaj Hrvatske prvenstveno kao zemlje europskog kulturnog kruga. Knjigu je predstavio sam autor, dok je kroz ovo upoznavanje s belgijskim piscem publiku vodila Dubravke Zvrko, predsjednica Francuske alijanse iz Dubrovnika.

Utopija i realnost

Pisac otkriva tajnu naslova knjige, kojeg je neuobičajeno osmislio prije nego je započeo s pisanjem, a riječ je o dvoje protagonista njegove priče o Hrvatskoj, Lutkaru koji je prema de Booseovom svjedočenju sublimacija mnogih dragih ljudi koje je upoznao na svom putovanju po našoj zemlji i koji mu u raznim poglavljima priča o povijesti Hrvatske i cijele regije, često se pritom služeći marionetama.

- Lutkar je simbol povijesti, svega prošlog i izgubljenog, idealizma, utopije i pomalo romantizma. Susrećem ga nekoliko puta na svom putovanju po Hrvatskoj i on mi priča priče. Umire na kraju knjige i to kao starac u staroj oronuloj kući u Dubrovniku, a pred smrt mi govori posljednje priče o svojim putovanjima. Drugi lik je Vražica koju sam stvorio na osnovi susreta s vrlo iritantnom djevojkom koju sam upoznao u Zagrebu. Bila je na dnu dvorane Sveučilišta u zagrebu dok sam držao predavanje i postavljala pitanja koja su me smetala. Iako je u redu da netko postavlja pitanja i kaže što misli, cijelo sam vrijeme razmišljao „zašto ta vražica na zašuti". Poslije predavanja pošli smo u jedan zagrebački lokal i pričali skoro cijelu noć te smo kasnije postali prijatelji. Ona je stvarnost, pragmatizam i po vlastitim riječima nacionalist koja će reći stvari o kojima se javno ne govori. Dakle Lutkar je lik utopije, a ona je realnost - kazao je na predstavljanju Johan de Boose.

Posveta autora

Knjiga je podnaslovljena „Put prema himerama Hrvatske" kao posveta autora svim ljudima koje je želio sresti, ali više nisu živi.

- Puno ih je, a susreo sam ih na metafizički način. Riječ je o žrtvama rata u Hrvatskoj. Stoga je na naslovnici knjige fotografija mlade židovske djevojke, koja je ubijena u II. svjetskom ratu, zvala se Nada Lang i pokopana je na osječkom groblju, a u ratu 90-ih, kada se pucalo po Osijeku kao da je „ponovno umrla", što sam spoznao na fotografiji fascinantnog umjetnika Ivana Faktora koji je snimio njenu nadgrobnu ploču - govori de Boose.

Johan de Boose otkriva kako je morao pronaći i zemljopisnu strukturu ovom putopisnom romanu, koji će biti okvir knjige. Ističe kako je potrebna logika tog putovanja.

- Stoga sam pošao iz Baške na Krku, koju je pretvorio u mjesto hodočašća važnom simbolu hrvatske povijesti Baščanskoj ploči, koja je bila početak priče o Hrvatskoj u srednjem vijeku. Prvi pisani spomenik na glagoljici ujedno je i poveznica cijelog putovanja, jer sam na kraju knjige u Osijeku i Vukovaru, gdje zastajem pred glagoljaškim natpisom koji također može biti simbol. Pišući o Dalmaciji, pretvorio sam je u kontrast ljepote pejzaža i tragedije rata iz 90-h godina. Kada je o Dubrovniku riječ, moj lik je stekao dojam da je ovaj grad istovremeno simbol slobode i zatvor. Zanimljiva mi je ta zatvorenost malih ulica, mačke koje slobodno šetaju, šporki kutevi... Svijest o civilizaciji koja me zaintrigirala. Tu sam smjestio i scenografiju u kojoj umire Lutkar. To poglavlje sam smislio u šetnji gradom i još uvijek me brine - zaključuje pisac.

(Ne) žele prijevod

Na kraju večeri kazao je kako je putopisne fikcije pisao o Poljskoj, željeznoj zavjesi u Njemačkoj i o Rusiji. Međutim, svuda su mu rekli kako te knjige neće prevesti jer im se ne sviđa ono što je napisao i ne trebaju nadrealistu iz Belgije da im govori kakva je njihova zemlja.

- Takve sam knjige pisao zadnjih 6 godina i s knjigom o Hrvatskoj zatvaram ovo poglavlje svog pisanja. Raduje me što sam u Hrvatskoj stekao dojam da se ljudima sviđa pogled iz vanka, ne smeta im kako sam vidio njihovu zemlju i sama činjenica što predstavljam ova izdanja prije nego su prevedena na hrvatski jezik obećava da bi se moglo dogoditi da je uskoro čitate na svom jeziku, što bi me jako radovalo - kazao je Johan de Boose.

Po svemu rečenom na ovoj promociji, čini se da je riječ o zanimljivoj knjizi u kojoj je autor zapravo pružio pogled jednog belgijskog pisca na hrvatsku povijest, kroz putopisni roman fikcije pa se radujemo budućem prijevodu na hrvatski jezik koji je najavila i predsjednica Francuske alijanse iz Dubrovnika Dubravka Zvrko i novom susretu s belgijskim piscem, koji je nakon boravka u razmjeni pisaca 2007. godine još puno puta boravio u Dubrovniku, gdje je po svojim riječima našao brojne prijatelje.

Crvena nit knjige

- Ne volim izraz ne-fikcija, kojim karakteriziraju moju prozu. Međutim, knjižari i prodavači knjiga me često pitaju u koji će odjeljak smjestiti moje knjige. Često završe na odijelu povijesti i religije koji nitko ne čita pa im govorim, smjestite ih među romane jer to su povijesne priče. Stoga bih prije rekao da je riječ o dokumentarnoj fikciji ili osobnom romanu. U njemu postoji lik koji sam zapravo ja. Jer kad pišem roman, uvijek se pitam tko je taj liko koji sam ja. Međutim, on je zapravo vodič kroz priču, liko koji otvara vrata i vrlo je prisutan, ali i potpuno odsutan, jer ne pišem o sebi samom. Sebe ne smatram zanimljivim, već čitatelju želim predstaviti Hrvatsku, koja ima tako zanimljivu povijest i sadašnjost. Stoga sam ja samo crvena nit knjige, lik koji se kreće od grada do grada, od otoka do otoka i čudi se onome što vidi i čuje, pritom ne donoseći sudove - govori belgijski autor.

Susret Francuskih alijansiFrancuska alijansa Dubrovnik bila je domaćin regionalnog susreta Francuskih alijansi koji je održan proteklog tjedna u Dubrovniku. Na skupu je sudjelovalo oko dvadeset predsjednika francuskih alijansi iz cijele regije (Slovačka, Mađarska, Češka, Bugarska i dr.) koji su razmijenili iskustva vođenja udruga za učenje i promicanje francuskog jezika u svojim zemljama. Bilo je govora i o načinu financiranja udruga te prikupljanja sredstava iz EU fondova, a organizirana je i promocija knjige Johana de Boose