Ima dubrovačka izreka: ‘Sve što bi vam rekla, malo bi vam rekla, zato vam neću ništa rijet’, ali ipak, naš Stradun mirita par riječi…
Luko Paljetak je opjevao Stradun i nazvao ga saločom Grada, svak tko je posjetio Dubovnik nije ostao ravnodušan na pogled preko Straduna. I svi mi iz Grada oduvijek smo bili zaljubljeni u Stradun i vjerovali da svak živ dijeli naše mišljenje i osjećaje prema Stradunu.
Ali evo danas ,doživjeli smo i uvjerili se da to baš i nije tako. Ima i on ih koji u Stradunu vide samo još nekoliko neiskorištenih kvadrata i ništa više. I ti neki su zapravo i nažalost današnja gradska vlast u liku samozvanog vizionara i osuđenika Andra Vlahušića.
Ta vlast po stoti put je ponizila i nas i Grad, uništila nam snove i uvjerenja, te postigla vrhunac (za sada) postavivši 18 drvenih strašila po sred Straduna, i to s namjenom pečenja kobasica, čevapčića i sl. Zaista je teško razumjet tako ‘neobičan’ um!
I svi komentari koji pravdaju ovu najnoviju nakaznost na način kako se to događa i po drugim Gradovima Europe,utemeljeni su na potpunom neznanju i nerazumijevanju Grada, njegove kulture i mentaliteta. Netko je to nazvao urbicidom, netko kulturocidom, netko i pogrdnijim imenima, ali u svakom slučaju to je velika sramota za Grad i prava slika vladajuće garniture danas u Gradu, koja nije sposobna ni za bit iza ovaca na Srđu, a kamoli skrbiti o Gradu. Teški primitivizam na djelu!
Grad je najprvo raseljen, lišen svojih stanovnika i svih sadržaja potrebnih za život, pa onda komercijaliziran na najgori mogući način, uništen, a ovo sa Stradunom je točka na i. Dok je Grad bio živ, ove kućice bi nakon po ure finule u more na Peskariji, skupa s onim tko ih je stavio na Stradun! A sad , danas, nema tko zaštititi Stradun, pa je i on prepušten na milost i nemilost vlasti koja nema ni znanja,ni sposobnosti ali ni ljubavi za njega.
Puno sam rekla, ali sve što sam rekla malo je i daleko od cjelovite istine. Teško je pa i nemoguće ukratko opisat nevolju u kojoj se danas nalazi Grad, a pogotovo ako se ne možete služit pravim riječima koje ova situacija zaslužuje.
Sad još čekamo šator ispred Cele, mega-binu za Severinu ispred sv Vlaha, pa je sve zapačano, ostaje samo Sponza, ali i za nju će ‘genijalni um’ pronaći rješenje.
Dr. Dorina Mitić-Šoša